Strah od kriminala često je istraživani konstrukt, no obično se ispituje s obzirom na socio-demografske karakteristike sudionika, makro-varijable prisutne u susjedstvu te mjestu stanovanja sudionika, kao i s obzirom na prijašnje iskustvo viktimizacije. Cilj ovoga rada bio je ispitati postoje li statistički značajne razlike među različitim, specifičnim skupinama sudionika u strahu od kriminala. U istraživanju je sudjelovalo 482 muškarca iz nacionalno reprezentativnoga uzorak punoljetnih građana Republike Hrvatske, 83 pravosudna policajca zaposlena u Zatvoru u Zagrebu (84,3% muškoga spola) te 111 zatvorenika muškoga spola Centra za dijagnostiku u Zagrebu. Podaci su prikupljeni metodom anketnog upitnika. Rezultati istraživanja pokazali se sudionici svih uzoraka osjećaju vrlo sigurno općenito kao i u specifičnim situacijama, te da su vrlo malo zabrinuti da bi mogli postati žrtvom različitih kaznenih djela. Od ispitanih situaciju sudionici osjećaju najmanju sigurnosti kad se noću koriste javnim prijevozom, te pokazuju najveću zabrinutost da bi im netko mogao provaliti u kuću/stan. Pravosudni policajci se osjećaju značajno manje sigurnima vozeći se noću u sredstvima javnog prijevoza od zatvorenika i opće populacije, te su općenito više zabrinuti zbog viktimizacije u budućnost, kao i da bi mogli biti žrtvom fizičkoga napada ili razbojništva i provale u vlastitu kuću/stan od opće populacije. Sudionici iz općega uzorka značajno su manje puta bili žrtvom nasilnoga, kao i nenasilnoga kaznenoga djela od sudionika iz preostala dva uzorka. Većina sudionika iz sva tri uzorka smatra da se stopa kriminala, u posljednjih pet godina u Republici Hrvatskoj povećala, dok uzorak zatvorenika sudske kazne u Republici Hrvatskoj procjenjuje značajno strožijima u odnosu na sudionike iz preostalih uzoraka. Rezultati regresijske analize pokazali su da nakon kontrole učinka socio-demografskih varijabli prijašnja viktimizacija te stavovi o kriminalu i kažnjavanju značajno pridonose objašnjenju osjećaja sigurnosti i osjećaja zabrinutosti.