Izraz neonacizam opisuje sve militantne, društvene ili političke pokrete nastale nakon Drugog svjetskog rata koji nastoje oživjeti ideologiju nacizma u cijelosti ili djelomično. Izraz neonacizam također se može odnositi na ideologiju ovih pokreta, koja može posuđivati elemente iz nacističke doktrine, uključujući ultranacionalizam, antikomunizam, rasizam, fašizam, ksenofobiju, homofobiju, antiromanizam, antisemitizam, sve do pokretanja Četvrtog Reicha. Poricanje holokausta uobičajeno je obilježje, kao i ugrađivanje nacističkih simbola i divljenje Adolfu Hitleru. Neonacizam se smatra posebnim oblikom krajnje desne politike i desničarskog ekstremizma. Danas mediji imaju važnu ulogu u razvoju vlasti i ujedno su vodeći faktor političke komunikacije. Često ih se percipira kao oblik ekspresije demokracije; mediji utječu na politiku kroz nekoliko instanci u kojima imaju dominantnu ulogu ili čak kreiraju političku stvarnost. Glavni medijski izvori koje koriste neonacisti opisuju detalje i reakcije na terorističke napade i zločin iz mržnje usmjeren na židovske pojedince ili institucije na neutralan i građanski način. U današnje vrijeme krajnje desničarske i neonacističke skupine sve više koriste velike platforme društvenih medija za regrutiranje mladih, a već postoje i aplikacije za pametne telefone koje pomažu ekstremistima preuzimati radijske emisije i podcaste krajnje desnice.