| Abstract | „Životnim osiguranjem ugovaratelj osiguranja ne osigurava samo svoj život, već i u određenim podvrstama životnog osiguranja, investira u budućnost svojih potomaka, korisnika osiguranja, kojima će u slučaju ostvarenja osiguranog slučaja, u ovom slučaju smrti osiguranika, osiguravatelj isplatiti osigurani iznos dogovoren u uvjetima osiguranja, a koji je prikupljen na temelju redovitih uplata premija na mjesečnoj, kvartalnoj, polugodišnjoj ili godišnjoj bazi.
Osiguravatelj se štiti traženjem popunjavanja obveznih upitnika o zdravlju osiguranika ili pod određenim uvjetima preventivnim zdravstvenim pregledom kako bi se utvrdilo postoje li otegotne okolnosti na strani osiguranika. Dob, zdravstveno stanje, težina, konzumacija alkohola ili duhana, spol, zanimanje pa čak i hobiji su sve faktori koji mogu utjecati na prijevremenu smrt osiguranika. Stoga se na temelju posebnih aktuarskih izračuna i tablica smrtnosti određuju premije za pojedinog osiguranika, a koje mogu varirati poprilično ovisno o riziku na strani osiguranika.
Zbog diskriminacije osiguranika koji su u prošlosti preboljeli rak, odbijenica od strane osiguravatelja, povišenih cijena polica osiguranja, činjenice da je svakodnevno sve veći broj oboljelih od raka ali i pritisaka od strane udruga oboljelih od raka, Europski parlament je Rezolucijom uveo pojam „prava na zaborav“. Time se želi omogućiti pristup pod jednakim uvjetima kreditima i životnom osiguranju pojedincima koji su proveli 10 godina bez simptoma od preboljenja raka, odnosno 5 godina ako im je bolest bila dijagnosticirana prije punoljetnosti. Određene države članice EU već su implementirale pravo u svoje zakonodavstvo, uz manje razlike vezane za zakonski rok potreban za bolest u remisiji. Unatoč nastojanjima da se ostvari potpuna jednakost osoba koje su preboljele rak na tržištu, i dalje su vidljivi nedostatci u zakonodavstvu koje im to onemogućavaju. Većina europskih država, uključujući Hrvatsku, su u potpunosti zanemarile svoju obvezu uređivanja „prava na zaborav“ u svojem zakonodavstvu, pokazavši time kako put prema ostvarenju jednakosti neće biti nimalo lak.
Iako se i danas vode vrlo žustre rasprave oko potrebe uvođenja ovog prava, gdje osiguravatelji s jedne strane tvrde da će se na duge staze samo produbiti već postojeći problemi na tržištu, poskupiti premije za ostale potrošače, nestati potražnja za određenim policama osiguranja i uzrokovati veliki troškovi i nesigurnosti za osiguravatelje, s druge strane ne možemo zanemariti postotak osoba koje su ili će se u životu susresti s ovom opakom dijagnozom te se možemo samo nadati kako će se postići konsenzus koji će svima olakšati pristup uslugama.“ |
| Abstract (english) | "Life insurance does not merely cover the policyholder's life, but in certain subtypes of life insurance, it also serves as an investment in the future of the policyholder’s descendants, the beneficiaries, to whom the insurer will pay the insured sum, as agreed in the insurance terms, in the event of the insured event— in this case, the death of the insured. This sum is accumulated based on regular premium payments, made on a monthly, quarterly, semi-annual, or annual basis.
The insurer safeguards itself by requiring the completion of mandatory health questionnaires or, under certain conditions, a preventive medical examination to determine if there are any aggravating circumstances on the part of the insured. Factors such as age, health status, weight, alcohol or tobacco consumption, gender, occupation, and even hobbies can all influence the likelihood of the insured's premature death. Therefore, based on specific actuarial calculations and mortality tables, premiums are determined for each individual insured, which can vary significantly depending on the risk associated with the insured.
Due to discrimination against individuals who have survived cancer, denials by insurers, increased policy costs, the growing number of cancer cases, and pressure from cancer survivor organizations, the European Parliament introduced the concept of the "right to be forgotten" through a Resolution. This aims to provide equal access to credit and life insurance for individuals who have been symptom-free for 10 years after recovering from cancer, or 5 years if the disease was diagnosed before reaching adulthood. Certain EU member states have already implemented this right into their legislation, with minor differences regarding the statutory period required for the disease to be in remission. Despite efforts to achieve full equality for cancer survivors in the market, legislative shortcomings still prevent this from being fully realized. Most European countries, including Croatia, have completely neglected their obligation to incorporate the "right to be forgotten" into their legislation, demonstrating that the path to achieving equality will not be easy.
Although there are still very heated debates today about the need to introduce this right—where insurers argue that, in the long run, it will only deepen existing market problems, increase premiums for other consumers, reduce demand for certain insurance policies, and cause significant costs and uncertainties for insurers—we cannot ignore the percentage of individuals who have faced or will face this serious diagnosis. We can only hope that a consensus will be reached that will facilitate access to services for everyone." |
