Zakonom o socijalnoj skrbi iz 2022. godine u sustav socijalne skrbi Republike Hrvatske uvedena je nova socijalna usluga, socijalno mentorstvo, kao inovativan model rada namijenjen pojedincima kojima prijeti opasnost od socijalne isključenosti ili su već u marginaliziranom položaju u društvu. Socijalno mentorstvo ima za cilj dovesti do pozitivne promjene u socijalnom statusu pojedinca različitim aktivnostima osnaživanja, prilikom čega su u fokusu sposobnosti i potencijali pojedinaca, kako bi napredovali do zaposlenja, daljnjeg obrazovanja ili nekog drugog oblika socijalne aktivacije, a sve kako bi se u konačnici integrirali u zajednici u kojoj žive. Uslugu socijalnog mentorstva pružaju socijalni mentori, stručnjaci u sustavu socijalne skrbi, koji su dodatno educirani, licencirani i sistematizirani na taj posao. Obzirom na preuzimanje nove radne uloge u sustavu socijalne skrbi te korištenja novog pristupa u radu s korisnicima, odgovorno je socijalnim mentorima unutar sustava osigurati superviziju kao oblik profesionalne podrške. Sa svrhom dobivanja uvida u potrebe socijalnih mentora za supervizijom, provedeno je kvantitativno istraživanje, koje je imalo za cilj istražiti potrebe za supervizijom, očekivanja od supervizora te prepreke za uključivanje u superviziju iz perspektive socijalnih mentora. Provedeno je anketno istraživanje u kojem je sudjelovalo 86 socijalnih mentora, što čini više od 2/3 svih socijalnih mentora zaposlenih u područnim uredima Hrvatskog zavoda za socijalni rad. U svrhu prikupljanja podataka korišten je Upitnik potreba za supervizijom socijalnih mentora koji je konstruiran za potrebe ovog istraživanja. Rezultati istraživanja ukazali su da socijalni mentori imaju potrebu za supervizijom, specifično radi unapređenja svojih kompetencija i kvalitete rada te prevencije profesionalnog sagorijevanja. Socijalni mentori spremni su se uključiti u superviziju, a više od polovice ispitanika spremno se uključiti i u superviziju »na daljinu«. Socijalni mentori od supervizora očekuju etično postupanje, dobro poznavanje sustava socijalne skrbi, uloga i zadataka socijalnih mentora, dok kao najveću prepreku za uključivanje u superviziju vide nedostatak vremena. Dobiveni rezultati predstavljaju dobro ishodište za organiziranje i planiranje uvođenja supervizije za socijalne mentore u sustav socijalne skrbi te izbora modela supervizije, utemeljeno na empirijskim dokazima