Cilj ovog završnog specijalističkog rada je produbiti razumijevanje procesa i sadržaja supervizije pomagača žrtvama obiteljskog nasilja te analizirati vlastito iskustvo supervizijskog rada s pomagačima žrtvama obiteljskog nasilja. U ovom radu koristila sam vlastite bilješke koje sam vodila tijekom supervizijskih susreta, izvješća o supervizijskim susretima, te odgovore supervizanata u evaluacijskom upitniku. Sukladno postavljenom istraživačkom pitanju u radu su analizirana očekivanja od supervizije supervizanta pomagača žrtvama obiteljskog nasilja. Izdvojene su teme i sadržaji supervizijskog rada koje ukazuju na specifičnost procesa i sadržaja supervizije pomagača žrtvama obiteljskog nasilja. Nadalje, u radu su iznesena vlastita promišljanja o specifičnostima u radu supervizora s pomagačima žrtvama obiteljskog nasilja. Problematizirani su i specifični supervizijski izazovi tijekom provedbe supervizije pomagača žrtvama obiteljskog nasilja, kao i organizacijske teškoće provedbe s kojima sam se kao supervizor susrela. Rezultati su pokazali da je supervizija od strane supervizanata prepoznata kao sigurno mjesto koje pomagačima žrtvama obiteljskog nasilja omogućava prepoznavanje potreba žrtve, osvještavanje odgovornosti, mjesto podrške, razmjene iskustva, učenja novih vještina te profesionalni i osobni razvoj. Prepoznata je važnost supervizije u prevenciji stresa i profesionalnog sagorijevanja kod pomagača. Zaključno kroz sistematizaciju vlastitih iskustava u supervizijskom radu s pomagačima žrtvama obiteljskog nasilja dat je doprinos produbljivanju razumijevanja te unapređenju supervizijske prakse pomagačima žrtvama obiteljskog nasilja.