| Abstract | Intrakoštani defekti česta su posljedica parodontitisa koja nosi veći rizik progresije bolesti i gubitka zuba, stoga ih je bitno pravovremeno dijagnosticirati i adekvatno liječiti. Dijagnosticiranje njihove prisutnosti i utvrđivanje njihove morfologije zahtijeva pažljiv klinički pregled i kvalitetnu dijagnostičku radiografiju. Klasificiranjem defekata opisujemo vrstu promjene slijedom čega se odredi plan terapije i prognoza liječenog zuba. Morfologija koštanog defekta ima značajan utjecaj na ishod terapije. Uski, duboki i trozidni defekti oni su koji pokazuju najveći dobitak pričvrstka i koštane mase. Regenerativnim postupcima nastoji se obnoviti oštećena ili izgubljena izvorna arhitektura i funkcija parodonta. Hijaluronska kiselina zahvaljujući izvrsnim fizikalno-kemijskim i biološkim svojstvima postaje sve zanimljiviji bioaktivni dentalni pripravak. Biokompatibilnost, biorazgradivost, mukoadhezivnost,
higroskopnost, viskoelastičnost, ubrzavanje cijeljenja rane te osteoinduktivno, protuupalno i bakteriostatsko djelovanje neka su od svojstava zahvaljujući kojima hijaluronska kiselina svoju primjenu pronalazi i u parodontologiji. Rezultati istraživanja primjene hijaluronske kiseline u liječenju intrakoštanih defekata upućuju na njen potencijal u budućnosti regenerativne terapije. Proučavanjem njene biologije i razvojem kemijskih modifikacija razjašnjava se njena uloga u parodontologiji, a kombiniranjem s drugim metodama liječenja nadoknađuju se njene slabosti i bilježe perspektivni rezultati poput značajnog smanjenja dubine sondiranja i povećanja kliničkog pričvrstka. Obećavajuće rezultate dosadašnjih istraživanja potrebno je potkrijepiti daljnjim proučavanjem, nakon čega se može donijeti konačan zaključak o važnosti primjene hijalurona u liječenju intrakoštanih defekata, ali i u dentalnoj medicini općenito. |
| Abstract (english) | Intrabony defects are a common consequence of periodontitis and have a higher risk of disease progression and tooth loss, making it crucial to diagnose them timely and treat adequately. Determining their presence and morphology requires a careful clinical examination and quality diagnostic radiography. By classifying bone defects and describing them, the treatment plan and the prognosis for the affected tooth can be established. Morphology of the bone defect has a significant impact on the outcome of the therapy. Narrow, deep, and three-walled defects show the greatest gain in attachment and bone mass. Regenerative procedures aim to restore damaged or lost original architecture and function of the periodontium. Due to excellent physicochemical and biological properties, hyaluronic acid is increasingly interesting bioactive dental
formulation. Biocompatibility, biodegradability, mucoadhesiveness, hygroscopicity, viscoelasticity, acceleration of wound healing, as well as osteoinductive, anti-inflammatory and bacteriostatic effects, are some of the properties that make hyaluronan applicable in periodontology. Research results regarding the use of hyaluronan in the treatment of intrabony
defects indicate its potential in the future of regenerative therapy. Through the study of its biology and developing chemical modifications, its role in periodontology is clarified, and by combining it with other treatment methods, its weaknesses are compensated, giving us outcomes such as reduced probing depth and increased clinical attachment. Promising results of the research so far need to be supported by further research, so we can make a final conclusion regarding the importance of using hyaluronan in the treatment of intrabony defects and dental medicine in general. |
