| Abstract | Cilj rada bio je istražiti izvore koji dovode do traume, kao i načine rješavanja traumatskih događaja. Za rad su korišteni COPE BRIEF upitnik i Rosenbergova skala samopoštovanja. U istraživanju je sudjelovalo ukupno 50 ispitanika. Istraživanje je provedeno u Dnevnoj bolnici PiTP STUP Psihijatrijske bolnice Sv.Ivan, Zagreb. Rezultati istraživanja pokazuju da su prilikom prijema i po otpustu najčešće korišteni mehanizmi suočavanja: planiranje, prihvaćanje i aktivno suočavanje, dok su rjeđe korišteni humor, konzumiranje supstanci i ponašajno odustajanje. Rezultati provedenih analiza pokazali su da ispitanici po otpustu značajno češće koriste pojedine od adaptivnih mehanizama suočavanja (aktivno suočavanje, traženje instrumentalne podrške, ventiliranje, pozitivno preoblikovanje problema, planiranje i prihvaćanje problema), dok značajno rjeđe koriste neadaptivne mehanizme - konzumiranje psihoaktivnih supstanci i samookrivljavanje. Kako bi spriječili različite traumatske događaje izrazito je važno provoditi mjere zaštite i prevencije posljedica stresa. Svaki pojedinac dolazi u situacije u kojima treba pomoć i podršku bliskih osoba, ili pak stručnjaka, jer sam trenutno ne može izaći iz krize koja dovodi do traume. Ako je stresor izrazito snažan, a pojedinac nedovoljnih mogućnosti za suočavanje, bez podrške okoline, sa gubitkom kontrole i volje za borbu dolazi do traumatizacije. U situacijama proživljenih trauma (silovanje, pljačka, prometna nesreća, mobing na poslu, otkaz, rastava braka) pojedinci mogu potražiti pomoć u dnevnoj bolnici PiTP STUP Psihijatrijske bolnice Sv.Ivan Zagreb. Program se provodi 3-6 mjeseci na D2 uputnicu baziran na psihodinamskom, kognitivno bihevioralnom pristupu, radnookupacionoj terapiji, relaksacijskim tehnikama, te rekreativnom terapijskom izlazu. |
