Ekstrakorporalna membranska oksigenacija (engl. Extracorporeal Membrane Oxygenation, ECMO) postupak je izvantjelesne cirkulacijske ili respiracijske potpore tijekom kojeg se pomoću posebnog uređaja venska krv odvodi iz organizma, oksigenira i zatim vraća u organizam, a kojem je osnovni cilj zadovoljavajuća opskrba tkiva kisikom i odstranjivanje ugljikova dioksida. Kako bi ECMO sustav mogli adekvatno primijeniti, potrebne su kanile kojima se krv odvodi iz tijela prema sustavu i vraća natrag u organizam nakon što prođe kroz ekstrakorporalnu oksgenaciju. Pedijatrijski i neonatalni pacijenti koji zahtijevaju ECMO su heterogena skupina, a temeljna patofiziologija može rezultirati koagulopatijom različitih stupnjeva i etiologija. Novorođenčad ima najbolju stopu preživljavanja u usporedbi s ostalom životnom dobi i stanjima. Indikacije za ECMO su uglavnom podijeljene u respiratorne i kardijalne. Prije nego se donese odluka o uspostavljanju ECMO sustava potrebno je individualno procijeniti rizik i korist primjene postupka. Odluku donosi multidisciplinarni tim koji se sastoji od pedijatrijskih intezivista, kardijalnih kirurga i kardiologa. Od 2010. godine na Odjelu za intenzivno liječenje KBC-a Zagreb je ukupno liječeno 32 djece koja su zahtijevala ekstrakorporalnu membransku oksigenaciju. Medicinska sestra brine o djetetu 24 sata dnevno i prva je koja će primijetiti bilo kakve promjene u stanju djeteta te obavijestiti liječnika o istima, ali je, isto tako, prva osoba u kontaktu s roditeljima stoga je potrebno da svojom profesionalnošću i znanjem olakša iznimno teško razdoblje roditeljima teško bolesnog djeteta. Zadaci medicinske sestre su primjena terapije prema pisanoj odredbi liječnika, sprječavanje infekcije i oštećenja kože, sudjelovanje u dijagnostičkim postupcima i uočavanje promjena stanja djeteta te sukladno tome obavještavanje liječnika, a zatim provođenje intervencija prema liječničkim uputama.