Smeđe masno tkivo i utjecaj istog na tjelesnu masu odraslih osoba je nova i nedovoljno istražena tema koja obećava velike napretke u liječenju pretilosti. Značajne količine navedenog tkiva kod odraslih osoba su se prvi puta primijetile u području vrata pomoću PET/CT skeniranja koje se koristi u dijagnostici onkoloških oboljenja u području vrata. Precizniji postupci analize smeđeg masnog tkiva su invazivne prirode i nisu jednostavni za širu uporabu, što usporava brža i bolja saznanja o navedenoj temi. Za razliku od bijelog masnog tkiva koje služi za skladištenje energije u obliku masti, smeđe masno tkivo je aktivno u termogenezi, potrošnji kemijske energije i kisika kako bi ubrzalo metabolizam i ugrijalo tijelo bez potrebe fizičke aktivnosti. Smeđe masno tkivo razlikuje se od bijelog po tome što sadrži specifičan UCP1 protein koji se može aktivirati simpatičkim stimulusom, poput hladnoće. Značajne količine smeđeg masnog otkrivene su u novorođenčadi, kod osoba kronično izloženima ekstremnim hladnoćama te određenim grupama sportaša. Problem detaljnijeg istraživanja smeđeg masnog tkiva je i nespecifičnost mjesta nastanka. Najveći postotak je zabilježen u supklavikularnom i torakalnom području i trenutno se ova područja smatraju najznačajnijim skladištem smeđeg masnog tkiva, ali svaka jedinka ima različit postotak i omjer tog tkiva po tijelu. Istraživanja na glodavcima pokazala su da postoje dva tipa smeđeg masnog tkiva koja su zamijećena kasnije i kod ljudi: „klasično“ smeđe masno tkivo i „bež“ masno tkivo, koje je po svojoj funkciji smeđe, ali je nastalo iz bijelog masnog tkiva pomoću simpatičkog stimulusa. Ovaj tip smeđeg masnog tkiva ujedno predstavlja fokus ovog rada. Cilj ovog rada je istražiti načine na koji se može aktivirati postojeće smeđe masno tkivo, ali i „posmeđiti“ bijelo masnog tkivo u „bež“ masno tkivo kod odraslih osoba s metaboličkim bolestima, pretilošću, ali i sportaša.