Onkologija kao dio medicine bavi se liječenjem tumorskih bolesti. Posljedice liječenja mogu biti na funkciji, aktivnosti i ukupnoj kvaliteti života pacijenta. Fizioterapija danas zauzima važnu ulogu u rehabilitaciji osoba s onkološkim oboljenjem, mada se još i danas fizioterapija smatra nepotrebnom u pojedinim kliničkim područjima. Pojam karcinoma vrlo često populaciju asocira na bol i smrt, što je najčešći razlog mišljenja da fizioterapija nije potrebna kod onkoloških bolesnika. Neprisutnost fizioterapije kod liječenja onkoloških bolesnika je štetna zbog nemogućnosti napretka u fizičkom i psihičkom smislu te u aktivnostima svakodnevnog života. Fizioterapeut je vrlo važan član tima jer uz pomoć fizioterapijskih postupaka, koji se razlikuju ovisno o tumoru, dolazi do uspješnijeg i bržeg oporavka pacijenta na svim razinama funkcioniranja. Fizioterapeut provodi stalnu procjenu i evaluaciju kako bi se interveniralo s prikladnim terapijskim postupcima. Iako se odnosi na tretiranje samih posljedica nastalih liječenjem tumora, fizioterapija nudi pomoć oboljelima i njihovim obiteljima pri razvijanju strategija suočavanja sa samom bolesti te stresom. Fizioterapeut je orijentiran na konstruktivan pristup pacijenta prema životu s bolešću koji s tim pozitivno utječe na vlastiti boljitak te povećanje kvalitete života. Najvažniji cilj fizioterapijskih postupaka kod onkoloških bolesnika je povećanje psihofizičkog stanja i kvalitete života.