Multipla skleroza ubraja se u demijelinizacijske bolesti središnjega živčanog sustava. Bolest karakterizira pojava nepravilnih i nepredvidivo razasutih žarišta demijelinizacije u dijelovima mozga, produžene ili leđne moždine, s djelomičnim ili potpunim propadanjem živčanog tkiva. Genetska sklonost, autoimuni mehanizmi i virusna infekcija razmatraju se kao mogući uzročni čimbenici u patogenezi multiple skleroze. Pojava simptoma i neuroloških ispada ovisi o mjestu lezije. Karakteristični simptomi za multiplu sklerozu su: dvoslike, smetnje vida, poremećaji osjeta, umor, spastičnost, bol, ataksija. Postoji četiri oblika multiple skleroze, a najčešće se pojavljuje relapsno remitentni oblik koji ima faze egzacerbacije ili relapsa, odnosno pogoršanja bolesti i faze remisije u kojima dolazi do smirenja simptoma. Ne postoji nijedan specifični test koji se provodi za dijagnosticiranje multiple skleroze, lezije su najbolje vidljive na magnetskoj rezonanci. Dijagnoza se često postavlja kad je bolest već nastupila. Od ove bolesti češće obolijevaju žene te općenito osobe u regijama udaljenim od ekvatora. Veliku ulogu ima i medikamentozna terapija jer je njen cilj smanjiti učestalost relapsa i ublažiti simptome bolesti. Oboljeli od multiple skleroze navode kao najveći problem brzo umaranje te probleme s balansom. To dovodi do smanjene funkcije hoda i onemogućuje samostalno izvođenje funkcionalnih aktivnosti. Potrebna je temeljita fizioterapijska procjena prema kojoj se planira daljnja intervencija. Bolesnika se treba sagledati holistički te zajedno s njim i njegovim očekivanjima postaviti ciljeve fizioterapije. Vježbe za unaprijeđenje balansa i koordinacije, tretman spasticiteta, hidroterapija, vježbe virtualne stvarnosti, proprioceptivna neuromuskularna facilitacija i Bobath koncept neke su od tehnika kojima se nastoji poboljšati stanje osoba oboljelih od multiple skleroze.