Cerebrovaskularne bolesti prolazni su ili trajni poremećaji moždane funkcije uzrokovani ishemijom, krvarenjem ili patološkim procesom u jednoj ili više moždanih arterija. Moždani udar je treći po učestalosti uzrok smrtnosti i prvi uzrok invalidnosti u razvijenim zemljama. Moždani udar je prvi uzrok smrtnosti u Hrvatskoj, treći uzrok smrtnosti u zemljama zapadne Europe te vodeći uzrok demencije. Stoga moždani udar nije samo medicinski, nego i veliki socioekonomski problem. Usprkos znatnom napretku suvremene medicine i dalje trećina bolesnika s moždanim udarom umire, trećini ostane trajni neurološki deficit i ovisni su o tuđoj pomoći, a ostatak bolesnika se dobro oporavi. Moždani udar uglavnom ima za posljedicu funkcionalni poremećaj u obavljanju aktivnosti svakodnevnog života i smanjenje neovisnosti bolesnika. Najčešća posljedica moždanog udara je oduzetost jedne strane tijela, a rehabilitacijski program je specifičan. Krajnji ishod rehabilitacije trebao bi vratiti bolesnicima što veću neovisnost o tuđoj pomoći, omogućiti im što veću samostalnost u aktivnostima svakodnevnog života, odnosno vratiti ih ranijim svakodnevnim aktivnostima. Hranjenje je bitan uvjet za neovisnost u svakodnevnom funkcioniranju te je neophodno terapijski tretirati aktivnost hranjenja kao i ostale aktivnosti da bi se bolesnik što prije vratio u normalan život. Fizioterapijska procjena mora biti detaljna i temeljita, kao baza za izradu plana fizioterapijske intervencije koja nužno mora biti individualna i sveobuhvatna. Ključni aspekti rehabilitacije su, osim multidisciplinarnog pristupa, identifikacija smanjenja aktivnosti i participacije, postavljanje kratkoročnih i dugoročnih ciljeva, planiranje i provođenje rehabilitacijskih, dijagnostičkih i terapijskih intervencija, kao i evaluacija učinkovitosti rehabilitacijskog procesa, čijim provođenjima se može poboljšati kvaliteta života, odnosno umanjiti posljedice oštećenja mozga nakon moždanog udara.