Svrha rada je opisati posljedice kraniocerebralnih ozljeda i ulogu fizioterapije u rehabilitaciji takvih bolesnika. Kraniocerebralne ozljede važan su javno zdravstveni problem s obzirom na činjenicu da u svijetu gotovo 10 milijuna slučajeva ozljeda mozga godišnje rezultira smrću ili hospitalizacijom, a udio koji živi s invaliditetom povezanim s tim ozljedama još uvijek nije točno poznat. Godišnje u Hrvatskoj od 1 000 000 osoba, njih 8 000 doživi neku ozljedu mozga. Posljedice kraniocerebralnih ozljeda mogu biti privremene ili trajne, a ovisno o težini mogu uzrokovati djelomičnu ili potpunu onesposobljenost kao i psihosocijalnu neprilagodljivost. Ne postoje dvije identične ozljede, stoga ne postoje niti dva identična stanja bolesnika nakon kraniocerebralne ozljede. Funkcijske posljedice ozljeda individualno utječu na svaku osobu, a one ovise o različitim faktorima. U okviru rehabilitacije pacijent je uključen u fizioterapijski proces koji se sastoji od fizioterapijske procjene, intervencije i evaluacije. U fizioterapijskoj rehabilitaciji potrebno je identificirati oštećenja i pomoći osobi da postigne maksimalni stupanj povratka na prethodnu razinu funkcioniranja. Stoga fizioterapeut ima važnu ulogu u vođenju, koordinaciji i pružanju kontinuirane skrbi i usluga tijekom oporavka bolesnika nakon ozljede, ali i ranom uključivanju i sudjelovanju u akutnoj fazi rehabilitacije. U fizioterapijskoj rehabilitaciji koriste se razni koncepti i tehnike, kao što su Bobath, PNF, senzorna stimulacija i terapijske vježbe. Središte interesa terapije, procjene oštećenja i onesposobljenosti treba biti uvažavanje bolesnikovih želja, potreba i ciljeva jer na taj način bolesnik postaje aktivni subjekt rehabilitacijskog procesa. To ukazuje na važnost kvalitetnog rehabilitacijskog tretmana u koji je uključen multidisciplinarni tim sa članovima iz različitih specijalnosti koji surađuju zajedno te transdisciplinarnim modelom suradnje prenose znanja s ciljem rješavanja individualnih poteškoća pojedinca.