Celijakija je termin koji označava intoleranciju organizma na gluten i najčešća je kronična gastroenterološka bolest. Dijagnosticiranje je zahtjevno i predstavlja izazov u medicini. Povijest celijakije seže još u davno 2. stoljeće. Kroz povijest je dolazilo do napredovanja u istraživanju simptoma bolesti i liječenja. Za nastanak bolesti je zaslužna genetska predispozicija. Ključni čimbenik u etiopatogenezi bolesti je HLA sustav. Celijakija je bolest s mnogo lica. Manifestira se brojnim simptomima koji su različiti u odrasloj i dječjoj dobi. Dijagnostički postupci se dijele na kliničku sumnju, uzimanje anamneze, serološko testiranje i histološku analizu. Liječenje se isključivo provodi bezglutenskom prehranom uz suplementaciju potrebnih tvari koje nedostaju u organizmu. Vrlo bitna je procjena nutritivnog statusa. Celijakija se razlikuje kod djece i kod odraslih i to prema ulozi gena, kliničkom manifestacijom bolesti, epidemiologiju, pridruženim bolestima i komplikacijama. U skrbi za oboljele veliku ulogu ima medicinska sestra koja surađuje s liječnicima i nutricionistima kako bi zadovoljiva nutritivne potrebe bolesnika i njegov psihosocijalni status. Bitna je procjena zdravstvenog stanja i praćenje rasta i razvoja djeteta. Oboljeli dobivaju brojne informacije koje će im pomoći u liječenju stoga medicinska sestra mora imati opširno znanje koje će dalje prenositi. Komplikacije bolesti se dijele na maligne i nemaligne. Maligne bolesti uključuju limfom, adenokarcinom tankog crijeva, Hodgkinov i ne – Hodgkinov limfom, hepatocelularni karcinom, te karcinom jednjaka i debelog crijeva. Nemaligne komplikacije su refraktorna celijakija, jejunoileitis, jetrena i neurološka oštećenja, i kao najteža klinička slika celijakije – celijakična kriza. Mogu se prevenirati pravodobnom i adekvatnom komunikacijom i poticanjem bolesnika na pridržavanje bezglutenske dijete. Udruge za celijakiju se zalažu za prava bolesnika, organiziraju stručne skupove i tečajeve u svrhu što boljeg informiranja o bolesti.