Abstract | Demencija se može opisati kao sindrom globalnog i progresivnog oštećenja stečenih kognitivnih sposobnosti uzrokovanu organskom bolešću središnjeg živčanog sustava (SŽS), u kojem naročito mogu biti oštećene sposobnosti pamćenja, učenja, apstraktnog mišljenja, orijentacije te poimanje vidno-prostornih odnosa. Osim što dolazi do progresivnog oštećenja kognitivnih funkcija, pridružene su i promjene ličnosti dovoljnog stupnja da utječu na onesposobljenje funkcioniranja osobe u profesionalnim i društvenim aktivnostima. Demencija nije pojedinačna bolest već se smatra općenitim pojmom koji u sebi sadržava široki spektar specifičnijih stanja čija je zajednička karakteristika da su uzrokovane promjenama u mozgu. Najčešće zastupljeni tipovi demencija su Alzehimerova, vaskularna, frontotemporalna te Lewy body demencija - demencija s Lewyjevim tjelešcima. Demencija, iako najviše zahvaća stariju populaciju, ne predstavlja dio normalnog tijeka starenja. Tjelesna aktivnost definira se kao svaki pokret tijela izveden aktivacijom skeletnih mišića, a što rezultira utroškom energije. Nesumnjivo je kako tjelesna aktivnost ima važnu ulogu u održavanju zdravog i aktivnog života kod zdravih osoba kroz sve dobne skupine, ali isto tako je dokazano kako može pozitivno utjecati i kod osoba oboljelih od demencije potičući neurološke promjene u moždanoj strukturi. Glavni cilj fizioterapije kod osoba oboljelih od demencije jest poboljšanje kvalitete života kroz poticanje najviše moguće razine samostalnosti i funkcionalnosti, održavanje tj. poboljšanje tjelesnih sposobnosti kako bi se minimaliziralo pogoršanje i nepokretnost, unaprijedilo zdravlje i dobrobit osobe te poboljšala integracija u društvo. Kao dio fizioterapijske intervencije mogu se provoditi terapijske i respiratorne vježbe, termoterapija, trening hoda kao i komplementarne metode poput masaže, aromaterapije, terapije glazbom i plesom, a sve u svrhu usporavanja simptoma te očuvanja kvalitete života. |