Poremećaji prehrane su onesposobljavajući, smrtonosni i psihički poremećaji koji znatno narušavaju tjelesno zdravlje i remete psihosocijalno funkcioniranje, teško su izlječivi; međutim, okruženje primarne zdravstvene zaštite pruža medicinsku i psihosocijalnu intervenciju. Patološki promijenjeni stavovi prema težini, obliku tijela i prehrani imaju ključnu ulogu u nastanku i održavanju poremećaja prehrane. Ovi poremećaji su prisutni prvenstveno kod žena, ali se ova stanja mogu pojaviti i kod muškaraca. Osim uloge čimbenika iz okoline i društvenih očekivanja o veličini i obliku tijela, istraživanja su pokazala genetski i psihološki doprinos razvoju. Tijekom posljednjih godina zabilježen je zavidan porast osoba koje pate od poremećaja prehrane. Anoreksija nervoza i bulimija nervoza javljaju se najčešće u adolescentica i često su praćene depresijom i drugim komorbidnim psihijatrijskim poremećajima. Za pacijente s manjkom tjelesne težine s anoreksijom nervozom pogođeni su gotovo svi fiziološki sustavi, u rasponu od hipotenzije i osteopenije do po život opasnih aritmija, što često zahtijeva hitnu procjenu i hospitalizaciju zbog metaboličke stabilizacije. U bolesnika s čestim pročišćavanjem ili zlouporabom laksativa, prisutnost abnormalnosti elektrolita zahtijeva brzu intervenciju. Obiteljsko liječenje je korisno za adolescente s anoreksijom nervozom, dok je kratkotrajna psihoterapija, poput kognitivne bihevioralne terapije, učinkovita za većinu pacijenata s bulimijom nervozom. Upotreba psihoaktivnih lijekova ograničena je za anoreksiju nervozu, dok su studije liječenja pokazale dobrobit antidepresiva za pacijente s bulimijom nervozom. Integracija fizioterapije kao dodatnog liječenja za pacijente s poremećajem prehrane unutar psihološke zdravstvene njege i rehabilitacije imaju značajnu valjanost u liječenju patologije poremećaja prehrane. Fizioterapeuti imaju širok spektar vještina i potiče ih se na odabir tih tehnika (npr. tehnike opuštanja, respiratorne vježbe, vježbe podizanja svijesti i programi vježbanja) koji su pojedinačno najrelevantniji pacijentu kako bi se pozabavili iskrivljenim tjelesnim iskustvom i hiperaktivnošću koji se tipično vide u osoba s anoreksijom nervozom i bulimijom nervozom. Liječenje je najučinkovitije kada uključuje multidisciplinarni, timski pristup.