Bolesti mrežnice postale su vodeći uzrok gubitka centralne vidne oštrine u razvijenom svijetu. Starenje populacije dovodi do povećanja degenerativnih bolesti mrežnice, stoga je očekivana potreba i porast interesa za njihovim efikasnim liječenjem. Najnovije spoznaje u navedenom području doprinose razvoju intravitrealne terapije, odnosno primjeni lijekova „direktno u oko“, na mjesto gdje je omogućena najveća koncentracija i najjača učinkovitost lijeka. Senilna makularna degeneracija je vodeći uzrok gubitka vida kod osoba starijih od 50 godina. Vlažni oblik ove bolesti predstavlja, najčešće brzo progresivnu bolest koja rezultira trajnim oštećenjem centralnog vida, dok je periferni vid ovih bolesnika uglavnom očuvan. Obzirom da se promjene događaju u žutoj pjegi, tj. djelu mrežnice koja je zadužena za centralni vid, bolesnici se najčešće žale na poteškoće prilikom čitanja, gledanja televizora, vožnje automobila, prepoznavanja lica, težeg razlikovanja boja. Do prije 10-ak godina, liječenje vlažne forme senilne makularne degeneracije u najvećem broju slučajeva rezultiralo je tek usporenjem napredovanja i stabilizacijom stanja, a u još u rjeđim slučajevima se uspjela poboljšati vidna oštrina. Danas, ranom dijagnostikom i ranim liječenjem te intravitrealnom primjenom anti-VEGF terapije rezultati su značajno bolji. Dijabetička retinopatija je jedna od komplikacija šećerne bolesti. Veliki broj bolesnika koji boluju od šećerne bolesti razvije promjene na krvnim žilama mrežnice. One postaju propusne i propuštaju tekućinu ili krv te bolesnik mutnije i slabije vidi. Promjene mogu napredovati i bez da bolesnik primijeti probleme sa vidom, stoga je kod bolesnika sa šećernom bolesti vrlo važno da obavljaju redovite oftalmološke preglede. Razvijene forme dijabetičke retinopatije zahtijevaju razne oblike liječenja, od kojih je jedna i laserska fotokoagulacija. Laserom se tretiraju krvne žile koje propuštaju, te se na taj način pokušava usporiti propadanje vida. Pravovremena laserska terapija omogućila je da se u bolesnika s razvijenom dijabetičkom retinopatijom, u indiciranim slučajevima, spriječi ili značajno uspori daljnja progresija bolesti. Uz lasersko liječenje, danas je veliku ulogu preuzela intravitrealna aplikacija lijekova, koja se u bolesnika s dijabetičkom retinopatijom najčešče koristi kod liječenja dijabetičke makulopatije. Dijagnoza se postavlja na temelju provedenog specijalističkog oftalmološkog pregleda, koji uključuje pregled očne pozadine i provedene dijagnostičke pretrage- fluoresceinsku angiografiju ( FAG ) i optičku koherentnu tomografiju ( OCT ). Prilikom liječenja intravitrealnom aplikacijom lijekova, bolesnici se zaprimaju u bolnicu. Postupak se provodi u kontroliranim aseptičkim uvjetima, u operacijskoj sali. Za intravitrealnu aplikaciju koriste se antagonisti vaskularnog endotelnog čimbenika rasta (Avastin, Lucentis, Eylea) te kortikosteroidi (Ozurdex, Kenalog). Medicinske sestre u samom procesu liječenja, odnosno u perioperativnoj skrbi za bolesnika imaju veliku ulogu. Stupanj kvalitete perioperativne skrbi uvelike ovisi o uporabi stečenih znanja, vještina, iskustava medicinskih sestara koje skrbe o bolesniku. U završnom radu su prikazane bolesti oka koje se liječe intravitrealnom terapijom, lijekovi koji se primjenjuju za tu namjenu, te perioperativna skrb bolesnika kod primjene intravitrealne terapije kroz proces zdravstvene njege i najčešće sestrinske dijagnoze koje se u njih javljaju.