Abstract | Rad iznosi pojedinosti o moždanom udaru, bolesti koja je danas sve učestalija. Moždani udar nastupa iznenadno i sa sobom donosi brojne posljedice koje su usko vezane za svakodnevno normalno funkcioniranje osobe, stoga je u akutnoj fazi izrazito bitno provesti adekvatnu fizioterapijsku procjenu, postaviti realne ciljeve koji su u skladu s pacijentovim mogućnostima. Na početku rada objašnjena je problematika moždanog udara koja nanosi niz poteškoća oboljelim osobama. Napravljen je kratki osvrt na patofiziologiju, dijagnostiku, kliničku sliku, rizične čimbenike i prevenciju moždanog udara. Naglasak je stavljen na fizioterapijsku intervenciju koja uvelike pomaže pacijentima i brže ih vraća u svakodnevne aktivnosti koliko je to moguće. Fizioterapeut mora posjedovati znanje i vještine kako bi mogao kvalitetno provoditi tretmane i pružiti pacijentu i njegovoj obitelji adekvatnu edukaciju. Od fizioterapijskih postupaka uglavnom se provode Bobath koncept, proprio neuromuskularna facilitacija, mobilizacija neuromišićnih tkiva i zglobova, trening hoda, ponavljajući trening sa ciljem. Osim navedenog koriste se i zrcalna terapija, električna stimulacija, robot za hod, telerehabilitacija i ortoze za gležanj i stopalo. Simptomi su kod svakog pacijenta različiti i svaki pacijent reagira različito na terapiju, te je radi toga potrebna svakodnevna procjena kao i svakodnevno praćenje bolesnika. Potrebno je tretman prilagoditi pacijentu i evaluirati stanje jer na taj način fizioterapeut dobiva informaciju o učinku provedene terapije. Pacijentu se pristupa individualno počevši od procjene pa do intervencije. Takav pristup omogućava kvalitetniji rad i najbolje rezultate. U tretman je potrebno uključiti obitelj koja će svojom podrškom uvelike pomoći pacijentu te ga na taj način poticati na svakodnevno aktiviranje u tretmanu. Rana rehabilitacija je ključna u zbrinjavanju bolesnika s moždanim udarom, jer oni često imaju teška oštećenja i funkcionalna ograničenja kretanja i percepcije. Nakon dijagnosticiranja moždanog udara, rehabilitaciju treba započeti što je prije moguće, čak i u komatoznih pacijenata kojima je vrlo korisno mijenjanje položaja tijela, pravilno pozicioniranje i održavanje opsega pokreta. |