Životno razdoblje adolescencije karakteriziraju velike biološke, psihološke i socijalne promjene. U ovom periodu javljaju se mnogi psihički poremećaji. Vjerojatnost njihove pojave ovisi o brojnim rizičnim i zaštitnim faktorima, u koje se ubraja i osjetljivost na okolinu. Prema općoj teoriji osjetljivosti na okolinu, visoko osjetljiva djeca će, u usporedbi s nisko osjetljivom, imati više psihičkih teškoća u nepovoljnim okolnostima odrastanja, ali će također imati više koristi od povoljnih utjecaja iz okoline te će bolje reagirati na preventivne i tretmanske intervencije namijenjene unaprjeđenju mentalnog zdravlja. Cilj ovog istraživanja bio je ispitati povezanost osjetljivosti na okolinu, psihičke uznemirenosti i učinkovitosti psihoterapijskog tretmana u kliničkom uzorku adolescenata. U istraživanju je sudjelovalo 45-ero adolescenata (prosječna dob 15 godina, 31 djevojka) uključenih u psihoterapijski tretman u Psihijatrijskoj bolnici za djecu i mladež u Zagrebu te zdravstveno osoblje bolnice, koje je činilo pet zaposlenica – dvije psihijatrice, dvije psihologinje i glavna medicinska sestra. Adolescenti su ispunili Ljestvicu dječje osjetljivosti na okolinu i Upitnik psihičke uznemirenosti za mlade te su procijenili učinkovitost psihoterapijskog tretmana kojem su bili izloženi. Učinkovitost tretmana za svakog adolescenta procijenila je i po jedna od pet zdravstvenih djelatnica. Rezultati su pokazali da su adolescenti s višom razinom osjetljivosti na okolinu izvijestili i o višoj razini psihičke uznemirenosti. Adolescentske procjene učinkovitosti tretmana statistički su značajno pozitivno korelirale s procjenama učinkovitosti tretmana koje su dali zdravstveni djelatnici, ali osjetljivost na okolinu nije doprinosila objašnjenju varijance ni adolescentskih niti procjena zdravstvenih djelatnika. Adolescentskim procjenama učinkovitosti tretmana statistički je značajno doprinosila samo razina njihove psihičke uznemirenosti, dok je procjenama učinkovitosti tretmana od strane zdravstvenih djelatnica doprinosila samo dob adolescenata. Istraživanje pokazuje da je osjetljivost na okolinu osobina koju je važno uzeti u obzir pri razmatranju psihičke uznemirenosti adolescenata iz kliničkih uzoraka. Potrebna su daljnja istraživanja povezanosti osjetljivosti na okolinu i učinkovitosti psihoterapijskih tretmana.