Republika Srbija kao svaka suverena država sama određuje svoju vanjsku politiku na način na koji smatra ispravnim. Trenutno je glavna tema njezine vanjske politike Kosovo i njegov status u međunarodnim odnosima. Davanje primata teritorijalnom integritetu Republike Srbije ili pravu na samoopredjeljenje naroda na Kosovu otvorilo je brojna pitanja u međunarodnim odnosima na koja ni veliki akteri poput Europske unije ne znaju sa sigurnošću odgovoriti. Iako se čini da ne surađuju i da nikakvih dogovora nema mora se istaknuti činjenica da je određeni napredak u odnosima ostvaren. Postoji niz potpisanih sporazuma u kojima su navedeni regulatorni okviri pomoći kojih će doći do poboljšanja odnosa između dviju sukobljenih strana. No, realnost situacije jest da ne postoji mogućnost rješavanja sporova između Republike Srbije i Kosovo na način da budu prepušteni sami sebi jer u toj situaciji poboljšanja odnosa neće biti. Glavni akteri u rješavanju sporova s vremenom su se mijenjali i pokazivali neuspješnost (Ujedinjeni Narodi, Europska unija, Sjedinjene Američke Države) te se povremeno vraćali kada bi osjetili priliku da riješe što veći broj problema. Iako su se u određenim trenucima pokazali neuspješnima ipak će posredovanje „treće strane“ biti potrebno kako bi ishod za dvije sukobljene strane bio što pravedniji.