Sažetak | Nogomet je danas jedan od najpopularnijih sportova, a planetarna popularnost koju uživa
u posljednjih dvadeset godina uvelike je utjecala na sve što je vezano uz njega pa tako i na
igru, a samim time i na igrače. (Sukreški i Vučetić, 2009). Ubrajamo ga u skupinu
kompleksnih sportova u kojem dominiraju polistrukturalna aciklička gibanja i čiji je primarni
cilj postizanje pogodaka i pobjeda. Sastoji se od niza kretnih struktura koje se izvode u
suradnji sa ostalim članovima ekipe u igri. Od početaka razvoja nogometa do danas, nogomet
je uvelike napredovao s aspekta razvoja motoričkih i funkcionalnih sposobnosti igrača, a
jednako tako suvremeni nogomet iziskuje visoko razvijena i promišljena tehničko-taktička
znanja. Nogometna utakmica ono je što predstavlja krajnji cilj mnogobrojnih treninga i
odricanja, te upravo u njoj dolazi do izlaganja svih bitnih motoričkih, funkcionalnih te
kognitivnih sposobnosti. U nogometu se eksplozivna jakost, brzina i agilnost, uz aerobnu i
anaerobnu izdržljivost, ističu kao najvažnije kondicijske sposobnosti relevantne za uspjeh
(Marković i Bradić, 2008). Stalno povećanje opterećenja u tijeku utakmice zahtjeva od igrača
neprekidan rad na razvoju i usavršavanju osnovnih motoričkih sposobnosti, i to snage, brzine,
izdržljivosti, fleksibilnosti, koordinacije, agilnosti, preciznosti i ravnoteže. Svaku sportsku granu
moguće je opisati dominacijom pojedinih energetskih mehanizama, što znači da u skladu s
biomehaničkim parametrima, intezitetom i ukupnim opsegom različitih oblika kretanja, u
sportskoj aktivnosti može prevladati aerobni, anaerobni ili miješani energetski mehanizam.
Nogometna igra zahtjeva visoku razinu tehničko-taktičke, ali i kondicijske pripreme. Zbog
velikog broja utakmica u sezoni iznimno je bitna kvalitetna priprema koja omogućuje
dugotrajno djelovanje na optimalnoj razini izvedbe i iz tog razloga vrlo je važan pripremni
period. Jedna od najvažnijih motoričkih sposobnosti u treningu nogometaša je izdržljivost i
zato je ona predmet ovog rada. |