Kada se tijekom nekog neželjenog događaja pojave ozljede najmanje dvije anatomske cjeline ili organa, a koje ugrožavaju život govori se o politraumi. Osamdesetih godina 20.-tog stoljeća politrauma je prvi put definirana kao životno ugrožavajuće stanje koje je rezultat vanjskih negativnih čimbenika, najčešće prometnih nesreća, pada s visine ili djelovanjem oružja. Smrt na licu mjesta nastupa kod 50-80% slučajeva, a politrauma je najčešći uzrok smrtnosti mlađih od 40 godina života. Kod kategorizacije ozljeda i odabira intervencija potrebno je odrediti težinu ozljeda, vrstu ozljede, koji organi i organski sustavi su zahvaćeni, a sve u svrhu adekvatnog liječenja. Kod procjene težine politraume koriste se ljestvice procjene čime se može prognozirati ishod ozljede. Liječenje politraumatiziranih bolesnika spada među najveće izazove u medicini. Liječenje je komplicirano, dugotrajno i financijski skupo. Intervencije se moraju provoditi brzo i s pozitivnim efektom. Medicinska sestra tijekom rada s politraumatiziranim bolesnikom sudjeluje u svim fazama zbrinjavanja, od početka do kraja. Njena uloga je provođenje medicinskih intervencija u skladu s kompetencijama. Medicinska sestra koja radi s politraumatiziranim bolesnicima mora imati dodatna znanja i vještine, potrebna je kontinuirana edukacija i praćenje novih smjernica u zbrinjavanju i liječenju politraumatiziranih bolesnika.