Sport kao tjelesna aktivnost predstavlja mnoge dobrobiti za pojedine aspekte zdravlja, no nema razine u kojoj su dobrobiti maksimalne, a da nema rizika. Bavljenje sportom na vrhunskoj razini češće će zahtijevati suočavanje i podnošenje boli od strane sportaša kako bi poboljšali svoje performanse. Razumijevanje doživljaja boli zahtijeva poznavanje biološkog sustava te prepoznavanje i upravljanje različitim psihološkim čimbenicima koji moduliraju bol, a na doživljaj boli utječu i sociokulturološki čimbenici. Načini suočavanja s boli povezani su sa sklonostima sportaša da igraju bez obzira na bol koju doživljavaju, a suočavanje predstavlja promjenjiv proces prilagođavanja zahtjevnim situacijama. Među šest strategija suočavanja ubrajamo i ignoriranje boli. Bol u sportu predstavljena je kao sastavni dio igre, a njezino ignoriranje kao i ignoriranje ozljede postala je sportska norma. Cilj ovog rada bio je ispitati koji su razlozi ignoriranja boli kod sportaša. Istraživanje je provedeno na prigodnom uzorku od 60 ispitanika, odnosno 27 sportaša te 33 sportašice uz pomoć upitnika sastavljenog za potrebe ovog istraživanja. Prosječna dob sudionika iznosila je 20,8 godina, a ispitanici su pokazali visok osobni značaj sporta koji pozitivno korelira s brojem sati treniranja te brojem ozljeda sportaša. Nijedan od ispitanika nije sklon u potpunosti odbiti ignoriranje boli, a srednja vrijednost intenziteta boli koja se javlja kod ispitanih sportaša na skali od 1 do 10 iznosi 5,97. Također, sportaši koji doživljavaju veći intenzitet boli ukazuju i na veće promjene u režimu i intenzitetu treninga. Najčešći razlozi ignoriranja boli odnose se na: neodustajanje, važnost rezultata, bol koja se sagleda kao sastavni dio sporta, tvrdnja da su već preživjeli takve bolove te činjenica kojom smatraju da trebaju biti čvršći. Time možemo ustvrditi da je zaživjela “sportska etika“ kojom sportaši prihvaćaju bol kao normalni i sastavni dio sporta. Ispitani sportaši među najčešćim razlozima nisu izrazili osjećaj pritiska okoline, već u ignoriranju boli u većoj mjeri igraju intrinzični, a manje ekstrinzični faktori. Sklonost ignoriranju boli negativno je povezana s promjenama u režimu treninga i angažmanom u sportskoj aktivnosti. Nedvojbeno je da bol predstavlja dio sporta, smatra se nužnom u formiranju sportskog identiteta te je prisutna težnja napretku čak i preko granica izdržljivosti kao uvjet ostvarivanja uspjeha. Međutim, važno je znati gdje je granica u takvom načinu suočavanja koja se često zanemaruje.