Bodybuilding je sport u kojem sportaši savladavaju različite vrste opterećenja, koja se mijenjaju određenim principima, kako bi izazvala različite reakcije adaptacije sportaševa tijela što rezultira različitim oblicima hipertrofije, simetrije i definicije tijela. Cilj rada je prikazati analizu i metodiku triju najvažnijih vježbi (čučanj, mrtvo dizanje, bench press) ,te anatomiju i mehaniku koljena, lumbalnog djela kralješnice, ramena u kojima se odvijaju najčešće ozljede (skakačko koljeno, hernija diska, sindrom ramenog sraza) s naglaskom na prevenciju kao jednu od najvažnijih stavki u sportu. Ako utvrdimo uzroke nastanka sportskih ozljeda, možemo reagirati brže i efikasnije u liječenju i rehabilitaciji kao i u prevenciji nastanka ozljeda u sportaša. Prevencija ozljeda nije jednostavni postupak, već skup mjera koje teže očuvanju zdravlja u sportaša, što je danas izrazito teško, pogotovo u profesionalnom sportu gdje sportaševi zahtjevi na vlastito tijelo uvelike premašuju fiziološki kapacitet ljudskog organizma. Bodybuilding treningom možemo utjecati na poboljšanje zdravlja, podižemo razinu motoričkih i funkcionalnih sposobnosti te upotrjebljavamo takav oblik treninga kao prevenciju od ozljeda i rehabilitaciju nakon ozljede. Također možemo utjecati na poboljšanje cjelokupne kondicijske pripremljenosti sportaša. Bodybuilding trening s integriranim fizioterapijskim vježbama može djelovati rehabilitacijski i preventivno na samog sportaša odnosno rekreativca. Rekreativni sportaš bavi se sportskim aktivnostima isključivo radi poboljšanja vlastitog zdravlja, međutim ozljeda kod takve osobe znači smanjenje redovite fizičke i socijalne aktivnosti što može, kao posljedicu, dovesti probleme s općim zdravljem poput poremećenog krvnog tlaka, kontrole izlučivanja inzulina, povećanja tjelesne mase. Pristup fizioterapeuta kojemu dolazi ozlijeđeni rekreativni sportaš bitno se razlikuje od pristupa prema profesionalnom sportašu. Prije svega, rehabilitacijski proces će puno brže napredovati kod „profesionalca“ obzirom da je u redovitom treningu, a i psihički ima veću motivaciju da se oporavi. Naravno, ako se radi o težoj ozljedi koja onemogućuje „rekreativca“ u obavljanju svakodnevnih poslova uključujući i ono na radnom mjestu, fizioterapeut poduzima isti tretman, no on možda neće tako dobro i brzo reagirati na terapiju kao u slučaju „profesionalca“. Andrea Radić Završni rad ___________________________________________________________________________ Zdravstveno Veleučilište Zagreb Budućnost sporta je u kvalitetnoj i unaprijeđenoj prevenciji nastanka ozljeda te zdravlje profesionalnog sportaša ali i rekreativaca. Uklanjanjem faktora ozljede sportaši mogu duže i kvalitetnije nastaviti trenirati uz održavanje osobne kondicije. Sport amatera i rekreativaca na nižem je stupnju intenziteta za razliku od sporta profesionalaca. Takav nivo ne prelazi mogućnosti čovjekova organizma, niti šteti ljudskom zdravlju, te se koristi u promociji zdravlja. Faktori poput tjelesne građe pojedinca, te način izvođenja vježbi dolaze u prvi plan u sprečavanju nastanka ozljede.