Sažetak | Mišićno tkivo čini do 40% ljudske tjelesne mase i predstavlja tkivo s najvećom metaboličkom prilagodljivošću. Metabolizam mišića je podložan velikim adaptacijskim promjenama, ovisno o trajanju i intenzitetu mišićne aktivnosti. Tri su glavna metabolička puta koja osiguravaju dostatnu količinu energije za mišićnu aktivnost: fosfagenski sustav , glikolitički sustav glikogena, odnosno glukoze, i sustav aerobnog metabolizma (oksidativna fosforilacija). Uz to, tri su glavna metabolička goriva koje mišić koristi: fosfageni, energijom bogati spojevi, ugljikohidrati i masti koje podliježu oksidacijskoj razgradnji zvanoj β-oksidacija. Znanja o metabolizmu pokazuju praktičnu važnost u svakodnevnom radu fizikalne medicine, koja uključuje i rad sa zdravim pojedincima, odnosno sportašima, ali i pacijentima u toku fizioterapijskih postupaka, poglavito kineziterapije. Promjena metaboličkih obrazaca praćena starenjem zahtijeva prilagodbu fizioterapijskog plana vježbanja u starijoj populaciji pri čemu se u obzir moraju uzeti komorbiditeti, funkcijska ograničenja, smanjeni kapaciteti te fiziološke pojave starenja u mišićima te se prema njima treba krojiti individualni fizioterapijski plan. Kineziterapijske vježbe najveću korist pokazuju u najčešćim kroničnim patološkim stanjima starije životne dobi, a to su osteoporoza i kardiovaskularne bolesti, koje značajno doprinose ukupnom mortalitetu i morbiditetu ove dobne skupine. Primjena vježbi snage uz primjereno opterećenje, intenzitet i frekvenciju vježbanja te kombiniranjem navedenih vježbi s aerobnim treningom može se značajno utjecati na prevenciju, liječenje i rehabilitaciju takvih bolesnika. |