Trčanje je ponavljajuća (repetitivna) aktivnost koju čini mnoštvo pokreta koji se ponavljaju bezbroj puta u određenome duljem ili kraćem razdoblju. Uzimajući to u obzir ne iznenađuje što je veliki utjecaj trčanja na lokomotorni sustav. Trčanje znatno utječe na zglobove, ligamente i mišiće donjih udova, a negativni učinci trčanja i rekreativnog i profesionalnog je prenaprezanje koje uzrokuje ozljede. Iliotibijalni sindrom (sindrom trkačkog koljena) ubraja se u najčešće sindrome prenaprezanja trkača, a javlja se zbog struganja iliotibijalnog trakta o vanjski epikondil bedrene kosti. Iliotibijalni sindrom uzrokuju različiti unutarnji i vanjski čimbenici. Dijagnoza iliotibijalnog sindroma postavlja se na osnovi anamneze, provođenjem određenih kliničkih ispitivanja te s pomoću radioloških metoda. Za liječenje i prevenciju iliotibijalnog sindroma važno je uočiti uzrok te ga što prije otkloniti. Osobitu pozornost potrebno je obratiti na pretjerano ili produženo kretanje (pronaciju) stopala tijekom trčanja, pogreške koje se čine u treningu, genu varum („O” noge), pojačanu napetost iliotibijanog trakta te na neravnu ili pretvrdu podlogu. Liječenje iliotibijalnog sindroma je složen proces koji treba biti oblikovan i namijenjen svakom pacijentu osobno. Kao i kad je riječ o ostalim ozljedama pri trčanju i kod iliotibijlanog sindroma je prevencija uvijek bolja nego liječenje.