U radu se iznose rezultati empirijskoga istraživanja na uzorku od 180 zaposlenika Savjetodavne službe Hrvatske. Cilj istraživanja je ustanoviti učestalost korištenja pojedinih metoda u savjetodavnom radu te utvrditi kako poljoprivredni savjetnici procjenjuju vlastite kompetencije. Analiza se temelji na literaturnim izvorima i podacima prikupljenih anketom. Anketa se provodila on-line putem, a u obradi podataka koristila se deskriptivna statistička analiza. Empirijskim istraživanjem dolazi se do zaključka da su savjetnici najskloniji individualnoj metodi savjetovanja, odnosno izravnom kontaktu s poljoprivrednikom. Dvije trećine savjetnika navodi da u prosjeku tijekom jednog tjedna, kontaktiraju 20-ak poljoprivrednih gospodarstava nastojeći telefonskim razgovorom ili dolaskom na gospodarstvo riješiti problem. Dvije trećine ispitanika navodi da je komunikativnost (komunikacijske vještine „znati slušati, govoriti i voditi razgovor u pravom smjeru“) najvažnija kompetencija koju treba imati dobar savjetnik. Druga po redu jest posjedovanje aktualnih stručnih znanja i iskustva, a treća vještina dobre organizacije radnog vremena. Istraživanje je pokazalo da većina savjetnika procjenjuje da vrlo dobro poznaju područje u kojem profesionalno rade (prosječna ocjena =4,10). Također, vrlo visoko ocjenjuju svoje komunikacijske vještine (4,20), etičnost ponašanja u svakodnevnom radu (4,07) te svoje organizacijske vještine (3,73).