Najveća vrijednost svakog obalnog grada je upravo njegova obala. Ako se radi o mediteranskom gradu s neprekinutim povijesnim kontinuitetom od prapovijesti, kao što je slučaj s Kaštelima, tada taj obalni prostor ima još veći značaj. Obala predstavlja dragocjeni potencijal za razmjenu vrijednosti i ima kapacitet sažimanja aktivnosti koje se događaju u njenom zaleđu. Jedan od načina ostvarivanja punog potencijala urbane obale (eng. waterfront) svakako je njeno uređenje i obnova. Najčešće to podrazumijeva i izradu uzdužne šetnice koja integrira sve prostore kroz koje se proteže. Veliki obim industrijalizacije i nagle urbanizacije koje se događaju u kaštelanskom prostoru od početka 20. st. uzrokovali su fragmentacije prirodnih staništa i sustava, uravnoteženost urbanističke mreže što prostor doživljano čini kaotičnim. Takvo stanje u prostoru odražava i urbana obala Grada Kaštela što se vidi i u povećanju tempa urbaniziranja obale, zanemarivanjem i uništavanjem agrikulturnih i prirodnih obalnih krajobraza, fragmentacijom postojeće šetnice, djelomičnom degradacijom kakvoće života u povijesnim jezgrama, kao i njihovom djelomičnom gentrifikacijom te izradom projekata koji nisu u skladu sa mjerilom grada (velike marine i sl.). Namjera ovog rada jest analizom prostora utvrditi, osim spomenutih negativnih urbanističkih kvaliteta, i vrijedne prostorne (uglavnom prirodne) kvalitete te na temelju zaključaka proizvesti prijedlog razvoja obalnog pojasa Grada Kaštela u obliku niza smjernica.