Ponuda etničke hrane na svjetskoj razini raste iz godine u godinu, prvenstveno zahvaljujući migracijama. No, zasad cjelokupnu ponudu i potražnju za etničkom hranom u Hrvatskoj ne možemo mjeriti s razvijenim zapadnoeuropskim zemljama, što je i razumljivo s obzirom na relativno zatvoreno društvo i manji broj stranih državljana. Također nisu svi voljni kušati novu hranu, a najčešći oblik odbijanja hrane manifestira se u obliku prehrambene neofobije koja se definira kao izbjegavanje konzumacije nove hrane. Cilj ovog rada je utvrditi stupanj prehrambene neofobije među hrvatskim potrošačima, te utjecaj prehrambene neofobije na ponašanje potrošača u konzumaciji etničke hrane. Anketno ispitivanje provedeno je na uzorku od 230 ispitanika, te je proveden intervju s vlasnicima 4 etnička restorana u Zagrebu. U istraživanju je identificirano 53,9% ispitanika neofoba, dok je 46,1% neofila. Neofili se razlikuju od neofoba po konzumaciji etničke hrane, odnosno više neofila konzumira etničku hranu u odnosu na neofobe. Neofili u većem udjelu navode kako im je glavni motiv za odlazak u etnički restoran upoznavanje novih okusa i upoznavanje novih kultura, također daju veću važnost svim obilježjima etničke hrane osim podrijetla/države iz koje hrana potječe u odnosu na neofobe. Vlasnici i voditelji etničkih restorana u Zagrebu smatraju da se Hrvati općenito ne boje kušati nova jela, dok je najčešći razlog „odbijanja“ nepoznate hrane strah ili neznanje, te da prema sociodemografskim obilježjima među posjetiteljima nema razlike. Autohtonost namirnica je ključni čimbenik pri odabiru etničke hrane i većina posjetitelja pita za savjet ako žele kušati neku novu etničku hranu.