Abstract | Japanski pivac (Popillia japonica Newman) potječe iz Japana, ali se uspješno udomaćio po SAD gdje uzrokuje velike štete. Od 2014. bilježi se njegova pojava u Italiji, Švicarskoj i Portugalu gdje se provode karantenske mjere. Procjena aklimatizacije japanskog pivca u Europi u posljednjih je nekoliko godina predmet brojnih analiza koje je provela EPPO (European and Mediterranean Plant Protection Organization) za cijelu Europsku uniju. Specifično za područje pet regija Republike Hrvatske procjenu aklimatizacije napravili su Maceljski i Igrc Barčić 1997. godine. Ona se temelji na usporedbi klimatskih podataka za razdoblje prije 1997. i pet kriterija koji moraju biti zadovoljeni za uspješan razvoj štetnika. Rezultati rada upućivali su na moguću aklimatizaciju japanskog pivca u području sjeverozapadne Hrvatske i Hrvatskog Primorja. Mogućnost razvoja u pojedinim dijelovima Hrvatske određena je u procjeni koju je napravio EPPO temeljem izračuna sume efektivnih temperatura zasnovanom na klimatskim podacima do 1990. Pretpostavka rada je da su klimatske promjene dovele do značajne promjene u uvjetima potrebnim za razvoj štetnika te da će se procijenjena aklimatizacija i mogućnost razvoja japanskog pivca razlikovati u odnosu na analize temeljene na starijim meteorološkim podacima. Cilj rada je prikazati biološke i ekološke osobine japanskog pivca i štete koje izaziva. Prikazat će se trenutni status u Europi, utvrditi mogućnost aklimatizacije u području istočne Hrvatske, sjeverozapadne Hrvatske, Gorskog kotara, Istre, Hrvatskog Primorja i sjeverne Dalmacije. U analizu je uključeno osam meteoroloških postaja: Gradište, Osijek, Bjelovar, Zagreb, Ogulin, Poreč, Senj i Zadar. Sa svake postaje prikupljeni su meteorološki podatci za razdoblje od 1999. do 2019. Pogodnost područja određena je temeljem pet biometeoroloških značajki, izračuna sume efektivnih temperatura potrebnih za razvoj jedne generacije (termalni prag 10 ºC, suma 1422 ºC u razdoblju 01.07. – 30.06.) te očekivanog datuma pojave odraslih. Provedena analiza meteoroloških podataka i njihova usporedba sa zahtjevima štetnika potvrdila je hipotezu te pokazala da više zabilježene temperature u području Gorskog kotara omogućuju uspješnu aklimatizaciju japanskog pivca dok je nedostatak oborina u području Hrvatskog Primorja postao ograničavajući čimbenik za razvoj štetnika. Istra, Hrvatsko Primorje i sjeverna Dalmacija nepogodni su za udomaćenje štetnika zbog jednog ili više limitirajućih meteoroloških uvjeta (nedostatna količina oborina i previsoke temperature zraka i/ili tla). Aklimatizacija je i dalje moguća i u području sjeverozapadne, ali i istočne Hrvatske, iako s nešto većim ograničenjima (ograničavajući čimbenik je količina oborina). Na svim istraživanim područjima u svim godinama sume efektivnih temperatura dostatne su da se razvoj jedne generacije odvije kroz 12 mjeseci, osim na području Gorskog kotara gdje su sume efektivnih temperatura bile nedostatne u tri godine. |
Abstract (english) | The Japanese beetle (Popillia japonica Newman) originates from Japan, but has successfully settled in the United States where it causes great damage. Since 2014, its occurrence has been recorded in Italy, Switzerland and Portugal, where quarantine measures are being implemented. The assessment of the acclimatization of the Japanese beetle in Europe in the last few years has been the subject of numerous analyses conducted by EPPO (European and Mediterranean Plant Protection Organization) for the entire European Union. Specifically, for five regions of the Republic of Croatia, the assessment of acclimatization was made by Maceljski and Igrc Barčić in 1997. The assessment is based on climate data for the period before 1997 and five criteria that must be met for successful pest development. The results indicated possible acclimatization of the Japanese beetle in northwestern Croatia and the Croatian Littoral. The possibility of development in certain parts of Croatia was determined in the assessment made by EPPO, whose calculation is based on the sum of effective temperatures, which is based on climate data until 1990. The premise of this paper is that the climate change we are witnessing has led to a significant change in the conditions required for pest development, and that the estimated acclimatization and development potential of the Japanese beetle will differ from analyses based on older meteorological data. The aim of this paper is to show the biological and ecological characteristics of the Japanese beetle and the damage it causes. The current status in Europe will be presented, the possibility of acclimatization in the area of eastern Croatia, northwestern Croatia, Gorski kotar, Istria, the Croatian Littoral and northern Dalmatia will be determined. Eight meteorological stations were included in the analysis: Gradište, Osijek, Bjelovar, Zagreb, Ogulin, Poreč, Senj and Zadar. Meteorological data for the period from 1999 to 2019 were collected from each station. The suitability of the area was determined based on five biometeorological features, the calculation of the sum of effective temperatures required for the development of one generation (thermal threshold 10 ºC, sum 1422 ºC in the period from July 1 till June 30) and the expected date of occurrence of the adults. The analysis of meteorological data and their comparison with pest requirements confirmed the hypothesis and showed that higher recorded temperatures in Gorski Kotar area allow successful acclimatization of Japanese beetle while the lack of precipitation in the Croatian Littoral has become a limiting factor for pest development. Istria, the Croatian Littoral and northern Dalmatia are unsuitable for the domestication of this pest due to one or more limiting meteorological conditions (insufficient precipitation and excessive air and/or soil temperatures). Acclimatization is still possible in the area of northwestern and eastern Croatia, although with somewhat greater restrictions (the limiting factor is the amount of precipitation). In all researched areas in all years the sums of effective temperatures are sufficient for the development of one generation within 12 months, except in the area of Gorski kotar where the sums of effective temperatures were insufficient in three years. |