Europa se smatra kolijevkom ovčarstva i u njoj se uzgaja oko 13% od ukupnog svjetskog broja ovaca, oko 130 milijuna grla. Ovce daju mnoge nutritivno vrijedne i kvalitetne proizvode od kojih su meso (ovčetina i janjetina) i mlijeko (sir) najvažniji s gospodarskog gledišta i samim time najzastupljeniji na svjetskom tržištu. Uzgoj ovaca zahtijeva manja početna ulaganja, a manji su zahtjevi i pri držanju (smještaju) te hranidbi ovaca u usporedbi s nekim drugim granama stočarske proizvodnje (npr. govedarstvo i svinjogojstvo). Zbog odlične prilagodljivosti na različite klimatske i hranidbene uvjete ovce su rasprostranjene po cijelom svijetu. Sustavi uzgoja ovaca kao i proizvodna namjena stada ovaca razlikuju se zavisno od pojedine države, a ovce se mogu uzgajati na konvencionalan i ekološki način. Za razliku od konvencionalnog uzgoju, u ekološkom načinu veći je naglasak na osiguranju dobrobiti životinja, zdravlju ljudi i životinja te zaštiti okoliša i prirode. Brojnim istraživanjima potvrđena je viša zdravstvena vrijednost ekološkog janjećeg mesa u pogledu zastupljenosti poželjnih masnih kiselina (polinezasićenih n-3) u odnosu na meso iz konvencionalnog uzgoja. U mlijeku ovaca iz ekološkog uzgoja utvrđen je manji broj somatskih stanica za razliku od konvencionalno proizvedenog mlijeka. Sve veće zanimanje potrošača za očuvanjem okoliša i osiguranjem dobrobiti životinja podloga je za daljnji razvoj ekološke poljoprivrede i diversifikaciju proizvodnih sustava u ekološkom ovčarstvu.