Eterična ulja spadaju u sekundarne biljne metabolite, a njihova primarna uloga u samoj biljci je privlačenje kukaca oprašivača i odbijanje različitih štetnika. Prvi pisani podaci o upotrebi eteričnih ulja potječu iz Egipta gdje su korišteni za balzamiranje, u medicinske svrhe, za njegu tijela i u raznim vjerskim obredima. Grci su preuzeli znanje o eteričnim uljima od Egipćana, a naučeno prenijeli Rimljanima. Godine 1937. prvi put se spominje pojam aromaterapija u Francuskoj, zahvaljujući znanstveniku i kozmetičaru Rene-Maurice Gattefosse koji je uočio da eterična ulja imaju jak učinak na kožu. Danas je aromaterapija razvijena disciplina koja se naveliko primjenjuje u prevenciji i liječenju različitih bolesti, pri čemu koristi različita eterična ulja, a neka od njih su predstavljena u ovom završnom radu. Eterično ulje čajevca (Melaleuca alternifolia /Maiden & Betche/ Cheel.) je jedan od najpoznatijih prirodnih antiseptika, dok eterično ulje eukaliptusa (Eucalyptus globulus Labill.) slovi kao učinkovito sredstvo u liječenju bolesti dišnih organa i sredstvo za jačanje imuniteta. Pačuli (Pogostemon cablin Benth) se smatra lijekom za dermatološke probleme. Ružino drvo (Aniba rosaeodora Ducke) je učinkovito u suzbija nekih virusa, bakterija i gljivica, dok je sandal (Santalum album L.) od davnina poznat kao afrodizijak, a danas kao odličan sedativ. Tamjanu (Boswellia carteri Flueckinger) se pripisuju mnoga ljekovita svojstva, no ističe se kao ekspektorans i mukolitik. Eterično ulje vetivera (Vetiveria zizanioides /L./ Nash) djeluje umirujuće stoga se naziva i „uljem mira“.