Vinova loza (Vitis vinifera L.) višegodišnja je drvenasta kultura koja se razmnožava generativno (sjemenom) i vegetativno. U vinogradarskoj praksi zastupljeno je vegetativno razmnožavanje jer se takvim načinom zadržavaju i prenose sva proizvodna svojstva s majčinske biljke na potomstvo, dok se generativno razmnožavanje koristi u dobivanju novih sorti i genetičkim istraživanjima. Najvažniji način vegetativnog razmnožavanja je cijepljenje vinove loze na američke podloge, dok je u povijesti to bilo reznicama. Međutim, spomenutim vegetativnim razmnožavanja prenose se i biljni virusi, što je veliki problem kod vinove loze. U najnovije doba javlja se vegetativno razmnožavanje in vitro, odnosno kulturom tkiva u kontroliranim uvjetima koje kod vinove loze ima veliki potencijal u ozdravljivanju zaraženih sorata od virusa, a nešto manji u razmnožavanju. Cijepljenje kao vegetativno razmnožavanje vinove loze je najzastupljenije jer predstavlja jedini učinkoviti način zaštite od filoksere. Kod razmnožavanja cijepljenjem se mora voditi računa o dobrom izboru podloge, afinitetu podloge i plemke te uvjeti u rasadnicima tijekom dobivanja cjepova. Razmnožavanje vinove loze in vitro je relativno nov i još nedovoljno raširen način razmnožavanja. Najviše se koristi kod sorata koje se teže razmnožavaju u in vivo uvjetima, kada želimo osnovati banku gena, proizvesti sadni materijal slobodan od virusa te kada nemamo dovoljno početnog materijala za cijepljenje. Za dobivanje velikih populacija potrebno je malo ulaznog materijala. In vitro metoda je složen proces razmnožavanja u sterilnim uvjetima koji zahtjeva dobro opremljen laboratorij za kulturu tkiva te educirano stručno osoblje.