Ruralni prostor u Republici Hrvatskoj dugo vremena nije bio u središtu kako društvenog tako i akademskog zanimanja, dok s druge strane Europska Unija (EU) već desetljećima poklanja veliku pozornost njegovom svekolikom razvitku, posebno poljoprivrede kao temeljne djelatnosti potpomognuto utemeljenjem mnogih fondova s izdašnim financijskim sredstvima. Cilj je ovoga rada prema posljednjim dostupnim podatcima analizirati i identificirati ruralna područja Republike Hrvatske s posebnim osvrtom na Splitsko-dalmatinsku županiju, koristeći OECD metodu klasifikacije područja. Ruralna područja zauzimaju većinski dio prostora EU-a (90 %) s preko 56 % ruralnog stanovništva. U Hrvatskoj je to i naglašenije gdje ruralna područja zauzimaju većinski dio teritorija (97,5 %) u kojem živi 78,9 % stanovništva RH. Prema OECD kriteriju za urbana i ruralna područja i naselja, u Hrvatskoj se 14 županija svrstava u pretežito ruralna područja s ukupno 46,5 % stanovništva zemlje. Županija s najviše stanovnika u pretežito ruralnom području je Zagrebačka županija, dok je ona s najmanjim brojem stanovnika Ličkosenjska. U značajno ruralna područja spada 6 županija, odnosno 35 % ukupnog stanovništva zemlje. Od značajno ruralnih županija s najviše stanovnika je Splitsko-dalmatinska županija, koja čini 30,3 % značajno ruralnih županija. Prema OECD klasifikaciji, udio ruralnog područja u Splitsko-dalmatinskoj županiji je 60,4 % s ukupno 22,9 % stanovništva, dok je udio urbanog područja 39,5 % s čak 77,1 % stanovništva. Ovaj podatak nam govori kako je u Županiji poprilična koncentracija stanovništva u urbanim područjima (gradovima), iako oni čine samo 31,5 % naselja Županije. Općenito, prema dostupnim podatcima Splitsko-dalmatinska županija je županija koja se najbrže urbanizira i razvija, što nije iznenađujuće s obzirom da su gospodarske mogućnosti i životni standard među najvišima. Od svih županija, jedino se Grad Zagreb s 18,4 % ukupnog stanovništva RH svrstava, prema ovoj metodi, u pretežito urbano područje.