Silirana cijela biljka kukuruza (Zea mays L.) se uobičajeno koristi za hranidbu preživača, prvenstveno radi visoke pogodnosti biljke kukuruza za siliranje, visokog sadržaja energije i visokog prinosa suhe tvari (ST) po jedinici površine. Cilj ovog rada je prikazati tehnološke zahvate u proizvodnji kukuruzne silaže od odabira hibrida kukuruza za sjetvu, gustoću sklopa usjeva kukuruza za siliranje, zrelost usjeva kukuruza za siliranje, visinu košnje, prinos, duljinu sjeckanja, primjenu aditiva za siliranje, zatvaranje silosa te fermentaciju u silosu. Proizvodnja kukuruzne silaže se može potpuno mehanizirati, a usjev se kosi jedan puta godišnje, pa su niži troškovi radne snage i mehanizacije u usporedbi s npr. proizvodnjom travne silaže/sjenaže gdje se kosi i silira nekoliko otkosa krme tijekom vegetacijske sezone. Biljka kukuruza se silira nekoliko tjedana prije žetve kukuruza za zrno, pa se prema potrebi, određene površine pod kukuruzom za siliranje mogu žeti kasnije za proizvodnju zrna. Razvoj hibrida kukuruza je ključan u globalnim trendovima proizvodnje kukuruzne silaže, a izbor hibrida za sjetvu je najvažniji čimbenik profitabilne proizvodnje kukuruzne silaže. Prinos i hranidbena vrijednost kukuruzne silaže su ovisni o mikroklimatskim uvjetima uzgoja, svim agrotehničkim zahvatima uzgoja usjeva kukuruza te pravovremenoj i usklađenoj provedbi tehnoloških postupaka siliranja biljke kukuruza od košnje, punjenja i zatvaranja silosa do završetka fermentacije u silosu