Plavac mali gospodarski je najvažnija, najrasprostranjenija i najpoznatija crna sorta vinove loze u Hrvatskoj. Potomak je Dobričića i Crljenka kaštelanskog (Maletić i sur, 2004.), čija je popularnost u „Novom Svijetu“ pridonijela i popularnosti Plavca izvan granica Hrvatske. Međutim, ono zbog čega se svrstava među sorte ponajboljih proizvodnih značajki su redovita i sigurna rodnost, mala osjetljivost prema bolestima i štetnicima, mali uzgojni zahtjevi i prikladnost za škrta i suha tla. Tipična je južna sorta, rasprostranjena gotovo isključivo u vinogradarskoj podregiji Srednja i Južna Dalmacija. U Sjevernoj Dalmaciji ga nalazimo tek sporadično, u okolici Primoštena i zadarskom zaleđu, dok je u Dalmatinskoj Zagori nešto češći (Vrgorac). Na poluotoku Pelješcu, te otocima Hvaru, Braču, Visu i Korčuli mnogi su vinogradi, poglavito na toplijim položajima, monosortni. U većoj mjeri ga nalazimo još u Kaštelima, Konavlima te makarskom primorju. Izvan Hrvatske u proizvodnim nasadima može se pronaći jedino u Makedoniji. Kasnog je dozrijevanja, pa zahtijeva položaje vrhunskih klimatskih i edafskih karakteristika, a na takvima obično daje jaka (redovito iznad 13,5 vol.% alkohola) i intenzivno obojena crna vina, zamjetne astrigentnosti. U tim okolinskim uvjetima, grožđe ove sorte i u redovitoj berbi ima 10 – 30 % prosušenih bobica, tzv. suhica, koje doprinose kakvoći i intenzitetu mirisa. Aroma takvih vina se može opisati kao bogata, kompleksna i intenzivna, a mnogi će osjetiti dominirajuće mirise suhih šljiva, prezrelih kupina, trešanja, te drugog zrelog i prezrelog voća. Na okusu su izvanredno puna i bogata, moćna, vrlo postojana i s dugim "završetkom". Ove karakteristike se u pravilu dobivaju na povišenim, prema moru i jugo – jugozapadu okrenutim položajima, koja između ostalog karakterizira i dodatna insolacija – refleksija sunčevih zraka od morske površine. Najviše ih je na poluotoku Pelješcu (Dingač, Postup), te otocima Hvaru (Ivan Dolac, Sv. Nedjelja), Braču (Bol), te Korčuli i Visu. Vina s takvih položaja postižu izvrsne cijene na tržištu, redovito ih nalazimo u vrhunskoj kategoriji, dugog su potencijala starenja, te pripadaju redu ponajboljih crnih vina južnih vinogorja uopće. Plavac mali se tradicionalno koristio i za proizvodnju prošeka, a na čuvenim položajima bilo je uspjelih pokušaja dobivanja i kasnih i izbornih berbi dužim ostavljanjem grožđa na trsu, pa se može reći i da je jedna od najpogodnijih sorti za proizvodnju desertnih vina. Vinogradi Plavca malog na ravnim terenima, dubokim i plodnim tlima, te naročito pri intenzivnom uzgoju i visokim prinosima, rezultiraju mnogo nižom kakvoćom. Vina iz takvih nasada su obično srednje jaka, slabije obojena, često neskladna zbog stršeće trpkoće. Plavac mali vrlo je bogat i polifenolima, tvarima kojima se u posljednje vrijeme pridaje velika pozornost zbog njihova povoljnog utjecaja na zdravlje. Neki od njih su snažni antioksidansi i “hvatači” slobodnih radikala, pa su vrlo važni u prevenciji kardiovaskularnih i nekih kancerogenih bolesti. Najviše su zastupljeni u kožici i sjemenkama crnih sorti, odakle vinifikacijom prelaze u vino. Posljednjih godina provode se mnoga istraživanja kojima je cilj povećati znanja o Plavcu malom i proširiti mogućnosti njegova iskorištenja, kao što su klonska selekcija i poboljšanje tehnologije uzgoja i vinifikacije.