Izražena kiselost tla jedan je od temeljnih razloga njegove slabe plodnosti. Uzme li se u obzir da se mineralna i organska gnojidba često ne provode na pravilan način, a kalcifikacija, kao ključni zahvat melioracije u pravilu se uopće ne provodi, razmjerno niski prinosi u proizvodnji ratarskih kultura posljedica su spomenute poljoprivredne prakse. Pravilnom primjenom gnojidbe i kalcifikacije ostvaruje se zadovoljavajući prinos. Gnojidba dodatno utječe na varijabilnost dušika koji je konstitutivni element proteina u uzgajanom usjevu. Postizanje optimalnog sadržaja proteina u usjevima od iznimne je važnosti i zbog činjenice jer su proteini pokazatelj kvalitete usjeva te je stoga pravilan izbor doze i vrste gnojiva ali i materijala za kalcifikaciju presudan korak u ratarskoj proizvodnji. Cilj ovog diplomskog rada bio je utvrditi djelovanje mineralne i organske gnojidbe, te kalcifikacije na prinose ozime pšenice, raži, kukuruza i zobi kao i varijabilnost sadržaja proteina i iznošenje dušika prinosom zrna spomenutih kultura. Istraživanje je provedeno na pokusnoj površini u Velikom Žitniku u blizini Gospića na distrično smeđem tlu. Pokus je postavljen prema shemi slučajnog bloknog rasporeda i uključivo je tretmane sa primijenjenom kalcifikacijom te organskom i mineralnom gnojidbom. Rezultati istraživanja ukazuju da su statistički najveći prinosi pšenice, raži i zobi zabilježeni na tretmanu kombinacije mineralne i organske gnojidbe sa vapnenim materijalom. Na relativno najveći prinos kukuruza utjecao je dodatak vapnenca odnosno kalcifikacija. Raspon proteina u ratarskim usjevima kretao se: od 14,2 % do 16,3 % u pšenici; 9,4 % do 10,3 % u zobi; 8,8% do 9,9 % u raži; 7,9 % do 9,4 % u kukuruzu. Prosječno iznošenje dušika zrnom pšenice iznosilo je 58,1 kg/ha; zrnom raži 41,3 kg/ha; zrnom zobi 40,9 kg/ha te zrnom kukuruza 75,5 kg/ha.