Abstract | Kada se, veoma polako, počinju otvarati nova i nepoznata vrata, čovjek znatiželjno zaviruje; osluškuje glasove, stišće oči u tami, pokušava razaznati oblike i namirisati sljedeći pokret. Željan promjena, on napušta svoj dosadašnji habitus i korača u nepoznato. Pri tome, gotovo uvijek, on ipak zastajkuje, nesiguran, usporava korak. Ako je jednom nogom već u sljedećoj prostoriji, onda će onu drugu, ipak, još malo zadržati u predvorju. Koračajući novim i nepoznatim razdobljem osobnog likovnog izražavanja, pokušavala sam pronaći meni nepoznat dio sebe, vidjeti što još tu ima. Postupak pri kojem sam, isprva u potpunosti nesvjesno, počela posezati za prošlim vremenom. Djetinjstvo, obiteljska kuća, rodni grad i sjećanja koja su ostala – za mene postaju bunar neiscrpne količine sadržaja. Izrazita potreba za interpretacijom davno proživljenih događaja gotovo je neizbježno dovela do prisutnijeg uočavanja gdje sam došla, što radim, tko sam postala i kakva me to sredina zaista okružuje. Kamo idem i gdje sam sve bila – što bi o sadašnjoj ja mislila tadašnja ja? Ciklus grafičkih radova ''Duhovi'' bavi se kratkim trenutcima života kakav je nekada bio, život koji se čini dalji nego ikad i koji možda uopće nije bio moj. Radovi međusobno suprotstavljaju prizore koji reprezentiraju osobu kao tjelesni koncept s prizorima koji reprezentiraju osobu kroz njeno viđenje realnosti. Motivi i likovi stoje zasebno, ali se i međusobno nadopunjuju bez prethodnog dogovora. Slikarski koncept ''Odredište'' suočava se sa strahovima koji prate pojedinca koji sa svijetom oko sebe želi komunicirati prvenstveno preko slika te se temelji na osobnom svjedočenju stvarnosti koja teče kroz vrijeme, nedefinirana granicama istine, očišćena od nečije tuđe subjektivnosti. Putem brojnih kompromisa, gradi se odnos između bića i boje. Misao prelazi na platno – dio ostaje, a dio se gubi. 'Žuti medo' kiparski je koncept koji se temelji na partnerskom odnosu između djeteta i objekta. Medo, nekadašnji privatni sistem podrške, ostaje prisutan kao stara majka iz sjećanja, netko tko razumije. Rad nastaje kroz intiman postupak uzastopnog pokušavanja evociranja u sjećanje davno izgubljenog vrijemena ranog djetinjstva. |