Abstract | Ništa ne nastaje ni iz čega. Kada sve bitke stanu i zvukovi eksplozija utihnu, kada vatreni jezici izblijede i okus željeza na usnama nestane, kada padnu posljednje kapi života i heroji se slegnu u čvrsto tlo, te kada ostaci prepoznatljivog izgaraju i nijedan neprirodan zvuk više ne ometa tijek života, okrenut ćemo se oko sebe i prepoznati ruševine i spaljenu zemlju. Udahnut ćemo dim ugašene vatre i osjetiti opor miris tinjajuće prošlosti. Iskusit ćemo razaranje, a tišina će nas obuhvatiti snažnije nego stotinu eksplozija. Bit ćemo sami, u društvu gustoće svojih misli. Pogledat ćemo u tamu, a ona će uzvratiti pogled. Ova prazna gustoća komunicira snažnije nego što možemo zamisliti ili se nadati. Što je prvotno percipirano kao kraj, pretvorit će se u novi početak. Na mjestu gdje je ostalo samo ništa.Gdje smo napustili svoje nade, ideje i snove – ne ostaje ništa. Prazno platno koje možemo ispuniti, ali ne moramo. U ovom radu, površina platna služi kao medij za dokumentiranje razmišljanja o početnoj točki u životu, u trenutku kada je jedan period prošao i potrebno je odlučiti o daljnjem smjeru. Također se razmatraju sjećanja, objekti i odnosi koje bilježi memorija, te se prepoznaje unutarnja osjetljivost. Uz to, istražuje se odnos između slojevitosti stvarnosti i naših odluka, koji se povezuje s određenim autobiografskim vremenskim periodima i događajima, odražavajući duboku introspektivnost.Opisat ću proces stvaranja serije slika pod nazivom „Podsvjest.Magla“. |
Abstract (english) | When all battles cease and the sounds of explosions quiet, when fiery tongues fade and the taste of iron on our lips disappears, when the last drops of life fall and heroes sink into the firm ground, and when the remnants of the familiar burn away and no unnatural sound disrupts the flow of life, we will look around and recognize the ruins and scorched earth. We will inhale the smoke of extinguished fires and sense the acrid smell of smoldering past. We will experience devastation, and the silence will envelop us more profoundly than a hundred explosions. We will be alone, in the company of the density of our thoughts. We will gaze into the darkness, and it will gaze back at us. This empty density communicates more forcefully than we can imagine or hope. What was initially perceived as an end will transform into a beginning. In the place where only emptiness remains, where we have left our hopes, ideas, and dreams—there is nothing left. An empty canvas that we can fill, but need not. In this work, the canvas surface serves as a medium for documenting reflections on a starting point in life, at a moment when one period has ended and a decision must be made about the next step. It also examines memories, objects, and relationships recorded by memory, recognizing the inner sensitivity. Furthermore, it explores the relationship between the layers of reality and our decisions, which is connected to specific autobiographical periods and events, reflecting profound introspection. I will describe the process of creating a series of paintings titled "Subconscious. Fog." |