| Abstract | Svrha ovog diplomskog rada bila je istražiti kako djeca izražavaju svoje emocije u školi s fokusom na tugu. Tuga je jedna od primarnih emocija i kao takva ključna za zdravo funkcioniranje pojedinca i naše preživljavanje. Unutar kurikulumskih dokumenata kojima se određuje sadržaj osnovnoškolskog obrazovanja u hrvatskoj definiran je i precizno strukturiran odgojni aspekt koji se u među ostalom bavi i emocijama, odnosno načinima kako učenici trebaju razvijati svoju svijet o njima. No s obzirom da je u praksi školski sistem fokusiran na obrazovni aspekt, odgojni često biva zapostavljen, a samim time i odgoj o emocijama. Iz tog se razloga ovo istraživanje bavilo proučavanjem izraza emocije tuge kod učenika, kako oni reagiraju na nju, te imali li uopće potrebe za razgovor o njoj. Cilj je bio uspostaviti dijalog s učenicima o njihovom doživljaju tuge te kroz rezultate doći do zaključka je li potrebno o njoj raspravljati i baviti se njome u nastavi. Rezultati istraživanja odgovorili su na sljedeća pitanja: Koliko su djeca spremna izraziti tugu u sklopu nastave? Kako učenici izražavaju tugu kroz problemski zadatak u nastavi likovne kulture? Kakvi su njihovi stavovi oko emocija tuge? Istraživanje je provedeno kroz dvije faze kroz tri nastava dvosata u svakoj. Odvijalo se u dva 7. razreda, jedan s dvadeset i jednim učenikom, drugi s petnaest. Od instrumenata za istraživanje korišteni su: radni listići, ilustrirane karte, zadaci za učenike, analiza učeničkih radova i likovnih reprodukcija, bilješke i promatranja s nastavnog sata. Prema rezultatima istraživanja vidi se problem kod teškoće izražavanja i ponekad nerazumijevanja emocije tuge. No također se među učenicima iskazala potreba za razgovor o njoj ili dijeljenjem iskustva. |
| Abstract (english) | The purpose of this thesis was to explore how children express their emotions in school, with a focus on sadness. Sadness is one of the primary emotions and, as such, is crucial for the healthy functioning of an individual and our survival. Within the Croatian school curriculum, there is an educational component that, among other things, deals with emotions and is supposed to raise students' awareness of them. However, given the curriculum's focus on the academic aspect, the educational aspect is often neglected in practice, along with the education about emotions. For this reason, this research focused on studying how students express the emotion of sadness, how they react to it, and whether they even feel the need to talk about it. The aim was to establish a dialogue with students about their experience of sadness and, through the results, to conclude whether it is necessary to discuss it and incorporate it into teaching. The research answered the following questions: How willing are children to express sadness within the classroom setting? How do students express sadness through problem-solving tasks in art classes? What are their attitudes toward the emotion of sadness? The research was conducted in two phases, over three two-hour sessions in each. It took place in two 7th-grade classes, one with twenty-one students, and the other with fifteen. The research instruments used included: worksheets, illustrated cards, tasks for students, analysis of students' work and art reproductions, notes, and observations from the class. The research results indicate difficulties in expressing and sometimes understanding the emotion of sadness. However, there was also a need among students to talk about it or share experiences. |
