U diplomskom radu „Valerija kao mjerna jedinica prostora“ propitujem svoja fizička, mentalna i emocionalna stanja u formi vizualnog monologa. Multiplicirajući svoj lik i postavljajući ga u razne odnose, suodnose, konstalacije i konfrontacije, pokušavam što dublje prodrijeti u srž svoga bića, upoznati sva svoja lica i naučiti živjeti s njima/sobom. Samostojeći multimedijalni objekt sastavljen je od četvero zatvorenih vrata koja formiraju uspravno položeni kubus u prostoru. Na svakim vratima s vanjske strane postavljena je po jedna špijunka. Dok objekt svojom formom sugerira zatvorenost, pogledom kroz postavljene špijunke, promatrač je pozvan „ući“ u unutrašnji – intiman prostor moje svijesti. Iza špijunki, s unutrašnje strane vrata postavljeni su videoekrani na kojima se prikazuju četiri različita, unaprijed snimljena videa koja se simultano prikazuju u loopu. Na svakom od ekrana prikazana je po jedna prostorija „mojeg doma“ u kojoj obitava jedna „Valerija“ i ponaša se u skladu s okruženjem prostorije u kojoj boravi. S njom u interakciju stupaju Valerije iz drugih prostorija, u pokušaju da joj nametnu svoj stav ili na neki nježniji način korigiraju njene 'mane'. Radom propitujem sebe i svoje karakterne osobine, prikazujući ih kroz unutrašnju borbu i suživot Valerija različitih karaktera, koje stupaju u interakcije u odabranim situacijama. Iako su tematski i vizualno povezani, svaki ekran priča je za sebe, a video kompozicija sva četiri – djelo je koje se odvija simultano, pružajući promatraču mogućnost „hvatanja“ cjelokupne radnje.