Svi ljudi imaju svoju priču, koja se može ispričati na različite načine. U ovom radu sam htjela spojiti portret s naracijom. Oblik crtančice je došao iz razmišljanja kako ukomponirati sliku i tekst da najbolje prikažu taj spoj. Nostalgično sjećanje na školske dana, učenje pisanja i stvaranje novih prijateljstva je služilo kao inspiracija za ovu seriju radova. Pogreške nastale tijekom rada su doprinijele karakteru, pojačavajući osjećaj davnih „Školskih dana“. Sjećanja koja su pred iščezavanjem. Uvijek sam se pitala koliko su točna moja sjećanja i koliko fotografije prikazuju istinu. U radu sam spajala fotografije iz djetinjstva s pejzažima i tekstom. Tekst je došao prirodno, kao misli ili pjesme tijekom samog procesa izrade rada. Htjela sam uhvatiti nostalgični, nestajući osjećaj te sam to postigla lazurnim premazima i skidanjem boje. Skicoznost i plošnost rada je namjerna, kako su naša sjećanja nejasna tako su i motivi u mojem radu. U kiparskom radu se bavim pitanjem samog materijala. Koliko je izdržljiv, koliko ga dugo mogu koristiti dok mi ne izmaknu sve ideje. Ideja svemira je došla iz same ideje nečeg čudnovatog i novog. Mjesto u kojem se rade eksperimenti i istraživanja. Nakon pomnog razmišljanja uvidjela sam da spajajući više naizgled nepovezanih radova mogu realizirati taj koncept u cijelosti