Polazište doktorskog rada je istraživanje pojma memorije na granici života i smrti. U osnovi istraživanja je preispitivanje načina na koji, vizualna memorija zdravog ljudskog bića, koja se pojavljuje kao refleksija upravo na toj granici, definira čovjekove vrijednosti prema životu. Posebna pozornost pridaje se istraživanju takvih pojmova u znanosti i refleksije o njima u suvremenoj umjetnosti, tj. teorijama o memoriji u aktualnom povijesnom razdoblju. Istraživanje se provodi interdisciplinarno na temelju uvida različitih humanističkih disciplina koje su usko vezane uz pitanje definicije memorije na granici između života i smrti. Predmet istraživanja osobna su sjećanja kroz slike koje pojedinac skladišti tijekom života, a pojavljuju se skupno u trenutku prijelaza u kliničku smrt. Budući da sjećanje i pamćenje grade čovjeka i njegov identitet, kroz rad se pokušava definirati značaj i smisao vizualne percepcije okoline. Također, kako se rad temelji na odnosu memorije i smrti kod pojedinca, postavlja se pitanje je li se slični vizualni impulsi mogu pojaviti kod više pojedinaca istovremeno (kolektivna memorija), te kako je moguće ove pojmove objasniti kroz umjetnost. Izvedba likovnog dijela rada koncipirana je kao multimedijska instalacija vizualne rekonstrukcije vlastitog života umjetnika koju su ispričali njegovi prijatelji i poznanici na čiji život je utjecao. Instalacija polazi od medija crteža i videa, u kojoj se istražuje problem prikazivosti temeljnih egzistencijalnih pitanja. Je li, i koliko umjetnost može utjecati na pojedinca, kao i obrnuto? Cilj doktorskog istraživanja je proširiti spoznaju i ukazati na različite mogućnosti shvaćanja pojmova života, smrti i ljudske memorije, koja su među ostalim, kulturalno i tehnološki determinirana.