Tokom stvaranja ciklusa kolaža od različitih tkanina s prikazom portreta u razigranim kompozicijama koje graniče između apstakcije i figuracije, naglasak je bio na samom postupku kako rezanja tih poluapstraktnih oblika koji bi tek asocirali na dijelove lica, tako i na stvaranju kompozicija od tih oblika. Po knjizi O. Berggruen, M. Hollen: Henri Matisse/ Drawing with scissors stvarala mi se jasnija slika o tome što radim. Rezanje tkanine bez prethodne skice ili ideje bilo je intuitivno i vrlo slično ostavljanju neizbrisive linije na papiru. To „crtanje škarama“, bilo je moje glavno polje istraživanja. Slika doma i naš odnos prema njemu mijenjaju se tokom cijelog našeg života. Tu unutarnju promjenu zabilježila sam ovim ciklusom od 9 grafika. Koristila sam kombinaciju bakropisa i akvatinte na vrlo slobodan, pomalo eksperimentalan način. Bakropis je u karakteru dječjeg crteža – nepravilan i nerealističan. Kod akvatinte, kiselinu sam nanosila kistom ili kapljanjem na pločicu u kombinaciji s vodom, poput slikanja sa vodenim bojama gdje je teško kontrolirati kako će te mrlje na kraju izgledati, tako da mi je proces stvaranja ovih grafika bio posebno zanimljiv. Razvitak unutarnjeg svijeta čovjeka prikazala sam ciklusom od 5 vreća punjenih kombinacijom različitih materijala (tkanina, spužva, vate, novinskog papira, kartona, zemlje, ugljena) i predmeta koji su u svakodnevnoj upotrebi, a specifični su za određenu fazu čovjekova života (dude, igračke, kazete, karte, pegla, tipkovnice, naočale). Skulpture stoje slobodno u prostoru, po kronološkom redu od najranije do najstarije dobi, te se mijenjaju od najsvjetlijih tonova boje i najmekših materijala pa sve do najtamnijih tonova i najgrubljih materijala.