Oksimoron je knjiž. stilska figura koja spaja dva suprotna pojma koja su inače nespojiva. Vrlo poetično može opisati neki osjećaj ili situaciju. Pojmovi kao što su ‘’glasna tišina’’, ‘’živi mrtvac’’, ‘’mudra budala’’ ili u ovom slučaju, ‘’unutarnja vanjština’’ ili ,,vanjska unutrašnjost’’, što je bila moja inspiracija i tema za završni rad iz kiparstva. Oblaganje željezne konstrukcije u obliku kocke biljnim pokrovom pronađenim u šumi, rezultiralo je stvaranjem novog unutarnjeg prostora. Vješanjem forme u interijer – predvorje Akademije na Jabukovcu, omogućila sam ulazak u njenu ‘unutrašnjost’, načinjenu od vanjskog prostora. Cilj ove fuzije na kraju nije samo novi unutarnji prostor, već i igranje sa samim kontrastima i promjenama u prirodi kroz vrijeme. Portreti i prikaz ljudskog karaktera su prve vježbe koje smo prolazili na prvoj godini prijediplomskog studija. Do treće godine smo prošli vježbe u raznim tehnikama, a kroz povijest umjetnosti smo učili kako su umjetnici tijekom povijesti prikazivali vlastito mentalno stanje na slikama na različite načine. Psihologija je usko povezana sa slikarstvom i što smo bliži vremenu kojem živimo, to su umjetnici skloniji eksperimentiranju u prikazivanju autoportreta i vlastitih mentalnih stanja. U svojoj slici prikazujem autoportrete kroz svoja tri alter ega kroz figuraciju i crtež. Dok smo prolazili kolegije povijesti umjetnosti, od kolegija antike pa do 20.stoljeća, vidjeli smo kako se umjetnici izražavaju kroz modu, situacije i standarde vremena u kojem žive. Na primjer, Johannes Vermeer na slici Ljubavno pismo (1669.-1690.). Prikazuje određeni trenutak u tadašnjem vremenu. Vrlo intiman trenutak, zbunjene plemkinje u komunikacije sa sluškinjom. Dobiva se dojam privatnog, možda čak i skandaloznog trenutka pošto mi kao gledatelji gledamo tu scenu iz skladišta, kojeg prepoznajemo po metli, zgužvanim papirima i krpi, te po prljavom lijevom zidu. Prikazana je genre scena visokog društva. Društvo koje pokušava izbjeći skandal i trudi se sakriti svoje slabosti. Ni ja u svojem grafičkom ciklusu, ne prikazujem trenutke slabosti, već trenutke na koje se ne obraća pažnja jer su dio svakodnevnice, a prikriveni su standardima i stereotipima. Činjenica je da se društvo mijenja, a opet ostaje isto. Ljubomore, skandali, afere, zabave, prijateljstva su teme koje su i nama danas najbliže.