Abstract | Početkom 2020. godine, ugroza COVID-19 zaustavila je cijeli svijet, između ostalog, ponajviše
je utjecala na ekonomiju i turizam, koji u Republici Hrvatskoj zauzima čak 19,5% u ukupnom
udjelu BDP-a. Nautički turizam, jedan je od selektivnih oblika turizma, koji u posljednjih
nekoliko godina ima uzlaznu putanju u ostvarenom broju noćenja i dolazaka stranih turista, a
ističe se i po prosječnoj potrošnji koja je za otprilike 40% veća u odnosu na ostale selektivne
oblike. Risk menadžment javio se kao odgovor na ugrozu COVID-19, jer su se dionici turizma
uvelike prilagodili novonastaloj situaciji i unutar svojih poduzeća donosili su interne mjere,
kako bi se poslovanje i dalje nastavilo neometano odvijati. Kada govorimo o subjektima
nautičkog turizma, nisu naišli na razumijevanje države, kako bi se njihovo poslovanje nastavilo
odvijati istim obujmom, kako je to bilo do pojave koronavirusa. Unatoč svim mjerama,
financijski pokazatelji promatrane Marine Baotić bili su znatno lošiji, pa možemo reći da je
koronavirus u velikoj mjeri spriječio razvoj gospodarstva na bolje, nego ga je dapače
preoblikovao u gospodarstvo u ugrozi. Poslovanje Marine Baotić u 2020. godini, također je
utjecalo na cjelokupnu ekonomiju destinacije, jer ne samo da je došlo do smanjenja priljeva u
općinsku blagajnu, nego su i sve povezane djelatnosti i mala poduzeća bilježila značajan pad
prihoda. |