Predmet ovog završnog rada je doprinos različitih vrsta sira prehrani laktovegetarijanaca. Pretpostavlja se da je prvi sir nastao sasvim slučajno i to na području Egipta prije više od 3000 godina. Prema legendi, za nastanak sira zaslužni su pastiri koji su na svoja putovanja pustinjom nosili mlijeko u mješini životinjskog mjehura. Pod utjecajem visoke temperature i djelovanjem enzima mlijeko se zgrušalo te su nastale grudice, odnosno prvi sir. Smatra se da je proizvodnja sira jedan od najstarijih postupaka konzerviranja lako kvarljive hrane. Ovaj rad čine poglavlja o podjeli sireva, glavnim vrstama sireva i o prehrambenoj vrijednosti sira kao namirnice koja sadrži proteine, mliječnu mast, laktozu, vitamine i mineralne tvari. Osim poglavlja o siru, u radu se nalaze i poglavlja o povijesti vegetarijanstva, namirnicama koje se koriste, vrstama vegetarijanstva i razlikama među njima te o veganstvu i namirnicama koje se koriste u veganskoj prehrani. Prikazane su preporučene dnevne količine nutrijenata, navedene su namirnice biljnog podrijetla iz kojih možemo dobiti ključne nutrijente te su uspoređene s nutritivnom vrijednosti sira. Fokus je bio na namirnicama biljnog podrijetla koje su izvor proteina, kalcija te vitamina B12. Također su objašnjene posljedice na tijelo uslijed nedostatka tih nutrijenata, uz načine na koje možemo spriječiti spomenute nutritivne deficite. Pokazalo se da je sir koji u 100 g sadrži gotovo trećinu dnevno potrebnih proteina, ukupnu količinu preporučenog unosa kalcija i određenu količinu vitamina B12, nutritivno izvrstan prehrambeni proizvod u prehrani laktovegetarijanaca.