| Abstract | Telenovele su jedan od najpopularnijih televizijskih formata koji već desetljećima privlači milijune gledatelja pred male ekrane. Od svoga nastanka sredinom 20. stoljeća pa do danas, telenovele i sapunice kontinuirano su doživljavale negativne kritike, možda kao niti jedan drugi popularni (televizijski) žanr. Spisateljice, kritičarke, glumice, stručnjakinje za ženske žanrove, pa čak i ljudi koji ih kreiraju i rade na sapunicama, također se na neki način ograđuju od žanra, navodeći da su one namijenjene neobrazovanim ženama, mahom kućanicama, kako sam žanr degradira žene i ženska prava te ih se uspoređuje i sa ženskim časopisima kojima se na sličan način „ispire” ženski mozak. Sveučilišna profesorica i teoretičarka Maša Grdešić objašnjava da su iz perspektive „visoke kulture”, sapunice bezvrijedne, jednolične, površne, a s feminističke točke gledišta one su apolitične ili političke na pogrešan način. Naime, „visoka kultura” argumentira svoje razloge loše napisanim, psihološki neuvjerljivima te jednostavno pretjerano nametljivim tekstovima koji su namijenjeni masovnoj publici, pogotovo neobrazovanim ženama. Feministička argumentacija potječe iz pametnog manipuliranja gledateljicama, u prvom redu kućanicama, koje svoj društveni položaj predstavljaju kroz idealizirane predodžbe tradicionalne ženstvenosti vezane uz obitelj i brak. Iako se na prvi pogled ne čini da su se telenovele (i sapunice) prilagodile društvenoj evoluciji posljednjih desetljeća, pomak se vidi; ne toliko u radnji koliko u postupku razvitka ženskih likova. One nisu više prikazane plošno, nisu površne, ne ovise samo o muškarcima, imaju želju za pokretanjem svoje poslovne karijere te se ne žele stavljati u kalup tradicionalne žene koja želi samo osnovati obitelj. Kreatori (sapunica i) telenovela uspostavili su kompromis; obiteljska žena s uspješnom poslovnom karijerom. |
| Abstract (english) | Telenovelas are one of the most popular television formats that has attracted millions of viewers to small screens for decades. From its inception in the mid 20th century to today, telenovelas and soap operas have constantly experienced negative reviews. No other popular genre, I would dare to say, has experienced more critisism than soap operas and telenovelas. Writers, critics, actresses, experts in women genres, even the people who create and work with soap operas, also separate themselves from soap operas stating that they are intented for dullish housewives, how the genre degrades women, their rights and are compared to women magazines. Writer and theorist Maša Grdešić explains that from the perspective of “high culture” soap operas are worthless, monotous, superficial and from a feminist point of view are seen as apolitical or political in the wrong way. Namely, “high culture” argues its reasons for badly written, psyhologically unconvincing and simply overly intrusive texts intended for a mass audience, especially uneducated women. Feminist argumentation stems from clever manipulation of viewers, primarily housewives, who present their social position through idealized notions of traditional femininity related to family and marriage. At first glance it does not seem that soap operas and telenovelas have adapted to the social evolution of recent decades. Shift is seen; not so much in the plot as in the process of developing the female characters. They are no longer superficial, they do not depend only on men, they have a desire to start their business careers and they do not want to put themselves in the mold of a traditional woman who just wants her family. The creators of soap operas and telenovelas have established a compromise; a family woman with a business career. |
