Ovaj diplomski rad, potaknut brojnim negodovanjima na apstraktna umjetnička djela, bavi se istraživanjem audio- vizualne analogije kao interdisciplinarnog mosta u nastavi likovne umjetnosti. Istraživajući o tome kako je nastala apstraktna umjetnost i uvidjevši kakvu je ulogu pri tome imala glazba, dolazimo do zaključka kako je prilikom objašnjavanja osnovnih likovnih elemenata poželjna međupredmetna korelacija. U suradnji s učenicima prvog razreda srednje škole, proučavajući audio-vizualne analogiju u fizikalnim svojstvima i strukturalnim vezama, navodimo mozak da osvještava doslovni opažaj i osnovne likovne elemente te njihovo međusobno djelovanje. Poznavanje elemenata vizualno- likovnog govora potrebnih za shvaćanje apstraktnog umjetničkog djela su: boja, ritam, linija, oblik, kompozicija. Kako bismo učinili nastavni proces zanimljivim i kreativnim te kako bi učenici bolje usvojili likovni govor, osmislila sam nekoliko medotičkih vježbi. Vježbe se zasnivaju na analogiji između odslušanog zvuka i načina na koji ga transponiramo u vizualno. Vježba 1 izvodi se kako bi učenici shvatili važnost linije kao izražajnog sredstva, vježba 2 kako bi prepoznali psihološki učinak boje, vježba 3 objedinjuje zadatke prvih dviju vježbi te se izvodi kako bi učenici stvorili vlastite apstraktne kompozicije. Dobivenim rezultatima uviđamo kako određeni tonovi,boje i ritam igraju važnu ulogu u našem percipiranju okoline. Nakon vježbi, učenici analizirajući vlastita djela i djela poznatih apstraktnih pionira, otkrivaju unutarnje zakonitosti (poput ritma, psihološkog učinka boje...) koje djeluju u apstraktnim kompozicijama. Nakon radionice, učenici će biti u mogućnosti komunicirati s likovnim djelima, prepoznavati likovne elemente liniju,boju, ritam,oblik unutar neke kompozicije, razvijati kreativno mišljenje, te razvijati pozitivan stav prema likovnim djelima i suradničkom učenju.