Turizam kao jedna od najbrže rastućih svjetskih industrija ima brojne prednosti: nova radna mjesta, profit koji pomaže razvoju pa i popularizaciji pojedinih destinacija uz ulaganja u građevinsku i infrastrukturnu obnovu, ali i u obnovu kulturne baštine. Ipak, ako se turizam razvija neispravno, u smjeru masovnog turizma, postaje neodrživ, uništava se kulturna baština, ne može se istovremeno postići ekonomska, socijalna i ekološka održivost, pa je neophodan odmak prema održivom turizmu koji naglašava neprihvaćanje zajednice i lokalnog stanovništva prema pritisku stvorenom od strane masovnog turizma na prostor i sociokulturni okoliš. Sve popularniji primjer održive grane turizma je kulturni turizam koji umjesto globalizacije u masovnom turizmu stavlja naglasak na očuvanje kulturnog identiteta, baštine i tradicije te sprječava izumiranje kulture. Iako je kulturno nasljeđe ono što daje određenu autentičnost, različitost i prepoznatljivost destinaciji, kako bi se ostvarili maksimalni ekonomski efekti, kulturno nasljeđe nije dovoljno samo za sebe već iziskuje ispravno marketinško upravljanje, stvaranje autentične ponude, kulturno-turističkog proizvoda. Grad Šibenik s ukupno pet kulturnih dobara pod UNESCO-vom zaštitom (dva materijalna i tri nematerijalna), desecima crkava diljem grada te visokovrijednim fortifikacijskim sustavom, predstavlja jedinstvenu i neponovljivu autentičnu kulturnu destinaciju. U posljednjih nekoliko godina grad je revitaliziran, velika financijska sredstva povučena su iz europskih i nacionalnih fondova zbog čega Šibenik predstavlja primjer dobre prakse i strategije planiranja razvoja održivog turizma. Sadržaj je obogaćen iznimno vrijednim kulturnim programom, brojnim glazbenim, glazbeno-scenskim i raznim umjetničkim priredbama, manifestacijama, sajmovima. Stoga, Šibenik je u vrijeme rastuće konkurencije, na atraktivan način uklopio kulturne resurse u turističku ponudu grada.